Sasvim je jasno da se u BiH neće izvršiti popis stanovništva ove godine. Pitanje je hoće li se to desiti i iduće. Iako sve zemlje u regionu, što je uostalom i jedan od uvjeta za pristupanje EU, rade na popisu, kod nas to još uvijek nije moguće.  Iako su nam „poslali“ pet milijuna maraka za te svrhe i sredstva čekaju, nije postignut nikakav dogovor. Za pripremu popisa stanovništva treba oko godinu dana. Ako se stvari budu odvijale ovom dinamikom i u ovom nepovoljno političkom ambijentu, popisa neće biti ni dogodine. Iako neka vrsta popisa postoji od kad je svijeta i vijeka, 1846. godine u Belgiji razrađena su znastvena načela i metodologija modernih popisa.  Od tada moderne društvene zajednice ozbiljno računaju na podatke do koji se dolazi. Bez njih nema moderne ni napredne zemlje. Bez njih nije moguće napraviti bilo kakav valjan plan za budućnost.

Ne možemo znati koliko nam treba žita, jer ne znamo koliko nas ima.  Ne možemo imati gospodarsku i socijalnu politiku jer ne znamo koliko nas ima.  Ne možemo raditi kvalitetno bilo kakvu strategiju za razvoj bilo čega jer ne znamo koliko nas ima.  Ali, eto, postoje i takve zajednice. Odnosno, postoji jedna. Informacije o zemljama na početku svog razvoja ili toliko nesređenim, do nas ne dolaze.  Koga je briga što neka tamo zemlja nema popis, kad nema ni struju ni vodu, niti imaju neki vid organizacije, niti znaju oni sami da su zemlja.

Mi volimo reći za sebe da smo zemlja, nismo složni i sređeni, ali ipak smo neka zemlja. Međutim, pitanje je možemo li to za sebe reći? Prvo, bez popisa nema ni razvojnog plana, bilo kakvog. Drugo, drugi ljudi, stranci, daju nam novac da to napravimo i pružaju svu logistiku.  Treće, barem bi na koji mjesec uposlili 20.000 građana.  Dakle, nema plana, dobijamo sadaku za one poslove koje trebamo sami uraditi i odbijamo, barem nakratko, uposliti ljude kojima bi to značilo mnogo, studentima, nezaposlenima.

Nema smisla govoriti o tome što bi nam značila kvalitetna baza podataka na osnovu koje bi se mogle praviti strategije, osmišljavati razvojne pravce. Na nepostojanju pravih podataka i informacija pada sva politika, bilo da se ona dešava na državnom, entitetskom, županijskom ili općinskom nivou.  Ona govori dovoljno. Nemamo trenutno nikakvog plana niti ga namjeravamo imati za jedno godinu dvije. Baš lijepo.

Padaju tu sve politike, i nacionalne i građanske. Pada i priča o idejama, planovima i razvoju. Pa valjda je svakome jasno da niti jedna priča ne može stajati bez pravih podataka. Kojih nemamo niti ih namjeravamo imati skoro.  U čemu se onda sastoji vođenje države? Valjda u planiranju i upravljanju istom. BiH niko ne vodi. Ona pluta. Sama.  O sebi i po sebi.  Zemlje članice EU prave strategije, odnosno, one su već i napravljene.  Strategije razvoja 2012. – 2020. I u nas se prave planovi. Što ćemo sutra? Makarone ili konzervu? Osnovni zadatak jedne društvene zajednice, zemlje BiH u ovom slučaju je da razmišlja o potrebama svojih ljudi u svakom pogledu. Trenutno, ne zna se koje su nam potrebe. Ne znamo koliko nas ima.

Futura