| John Lee Hooker |
|
|
|
| Petak, 06 Svibanj 2011 12:38 |
|
Bio je voljen sirom sveta kao kralj beskrajnog bugija (boogie), nepatvoreni blues superstar, ciji je lenji (tromi), hipnoticki, jedno akordni izraz bio u isto vreme ultraprimitivan i bezvremen. Ali, Hooker je snimao menjajuci stil mnogo puta, tokom karijere koja je trajala vise od pola veka. Hook je bio urodjenik Misisipija (Mississippi), koji je postao vrhunski dzentlmen u godinama (Detroit blues kruga) posle drugog svetskog rata. Seme iz kojega je iznikao zvuk njegove tuzne gitare posejao je njegov ocuh, Will Moore, dok je Hooker bio u pubertetu. Hooker je pre toga pevao spirituainu muziku, ali ga je Blues zgrabio i jednostavno nije pustao. Posetioci njegovog ocuha su preko noci ostavili traga na rnladicu, a medju njima su bile legende kao Blind Lemon Jefferson, Charley Patton i Blind Blake. Hooker je cuo zov Memfisa jos dok je bio tinejdzer, ali nije mogao da izvuce mnogo iz toga. Zato se preselio u Cincinnati, sedam dugih godina, pre nego sto je napravio veliki iskorak u Motor City 1945. Posla je bilo na pretek, ali je Hooker odustao od svakodnevnih angazmana da bi svirao svoj jedinstveni blues slobodne forme. Scena koja se ubrzano razvijala, duz Hastings ulice, nije uopste umanjivala njegove sanse.
Vee-Jay je predstavio Hooker-a u velikom opsegu tokom ranih sezdesetih. Njegov meljuci, zestoki Blues No Shoes se pokazao iznenadjujuce zamasnim hitom 1960. dok je olujni Boom Boom, njegov bestseler za, firmu 1962. (cak se probio na pop talase), bio zarazna R&B dens numera, profitirajuci od najavljenog ucesca nekih muzicara Motown kuce. Bilo je takodje akusticnih izleta koji su nepogresivo ciljali u procvetalu folk-blues masu, kao i nekih najnovijih pokusaja R&B, sa karakteristicnim, krajnje nametljivim zenskim glasovima iz pozadine (navodno Vandellas), potpuno neizdasne strukture koja je nemilosrdno ogranicila Hooker-a. Britanske Blues grupe kao sto su Animals i Yardbirds su ga obozavale ranih sezdesetih. Eric Burdon-ovi decki su izrezali verodostojan omot Boom Boom-a koji je rasprodao Hooker-ov original na americkim pop listams. Hooker je posetio Evropu 1962. pod okriljem prvog americkog folk-blues festivala, ostavljajuci za sobom Let's Make It i Shake It Baby za inostranu potrosnju.
Opet kod kuce. Hooker je proizveo dragulje za Vee-Jay tokom 1964. (Big Legs, Tight Skirt, jedna od njegovih poslednjih i najboljih ponuda za isti logo), pre nego sto je izdrzao jos jednu rundu vlasnicke irgranke. Verve-Folkways, Impulse, Chess i BluesWay - svi su ga oni mamili i nagovarali da snima samo za njih 1965. i 1966. Njegov ugled medju hipi-rock poznavaocima u Americi i inostranstvu je rastao geometrijskom progresijom, posebno nakon udruzivanja sa Blues rokerima Canned Heat na masovno prodavanom albumu Hooker 'n' Heat iz 1970. Konacno, beskrajna boogie formula je postala neverovatno stagnirajuca. Vecina Hooker-ovog rada tokom sedamdesetih se svodila na dosadno odradjivanje utemeljenih rock ritam sekcija, sa pretpostavkom teskog rada. Rola, iako malena, u filmu The Blues Brothers iz 1980. je bila dobrodosla. Hooker je jos uvek prisutan. Uz vestu pomoc iskusnog slade gitariste, veoma produktivnog Roy Rogers-a, Hook je odstampao"The Healer", prvi od albuma prepunih gostujucih zvezdama (Carlos Santana, Bonnie Raitt i Robert Cray su bili medju zvezdama sa kojima je Hook pokupio Grammy).
Jos jednom Hooker se odmarao na lovorikama, dozvoljavajuci svojim gostma da mu otrgnu vecinu zasluga na njegovom sopstvenom albumu. Uskoro je usledio "Boom Boom", jos jedan set Pointblank-a. Na srecu, Hooker je uzivao u dobrom zivotu tokom devedesetih. Proveo je mnogo vremena u polupenziji, relaksirajuci se u nekoliko stecenih kuca na kalifornijskoj obali. Kada bi naisla prava ponuda, on bi je prihvatio, ukljucujuci u to i zabavnu TV reklamu za Pepsi.Takodje je nastavio da snima imajuci zvezdama posuta ostvarenja kao sto su "Chill Out" 1995. i "Don't Look Back" 1997. Sve mu je to pomoglo da zadrzi status zive legende,i ostane americka muzicka ikona. Umro je prirodnom smrcu 21.6.200l. a njegova velicina time nikako nije umanjena. By Bill Dahl
|