UN Konvencija o pravima djeteta je sadržana u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma i, kao ostale konvencije koje je BiH ratificirala, ima prioritet u primjeni u odnosu na domaće zakonodavstvo, s obzirom da ima snagu ustavne norme.

Konvencija o pravima djeteta

članak 28.

  1. Države stranke priznaju svakome djetetu pravo na obrazovanje te će u svrhu ostvarivanja tog prava postupno i na temelju jednakih mogućnosti za svu djecu osobito:
  2. a) svima osigurati obvezno i besplatno osnovno obrazovanje;

Bilo bi zanimljivo istražiti koliko ministara obrazovanja u našoj zemlji poznaje članak 28. Konvencije o pravima djeteta. Vrlo malo zasigurno, a oni koji poznaju kao da su fokusirani na izraz „postupno“, umjesto da obrate pozornost na „jednake mogućnosti“ i „obvezno i besplatno“.

Obrazovanje nije luksuz, nego temeljno ljudsko pravo. Besplatno zasigurno nije, a i jednake mogućnosti su u velikoj mjeri upitne. Kao što to inače kod nas biva, uvijek netko izvuče deblji kraj, pa se tako roditelji djece koja se školuju po bosanskom planu i programu tješe i govore: „Šuti, dobro je, da vidiš kako je ‘susjedima’!”

A „susjedi“ k’o „susjedi“, na sve se navikli, više ni ne pitaju gdje su svjedodžbe o završenom školovanju i mole Boga da im ne zatreba „papir“,  prihvatili i tu činjenicu. Udžbenici za hrvatski plan i program su u prosjeku skuplji za 40% i do sada se nije pojavilo logično pojašnjenje zašto je, ili još bolje, kako je to moguće?! Udžbenik za glazbeno za 5. razred košta 16,80 KM, a postoji i udžbenik za isti razred od drugog izdavača koji košta 13,90 KM. S druge strane, za isti razred, udžbenik za muzičku kulturu po bosanskom planu i programu košta 10,00 KM, odnosno 9,00 KM, po srpskom planu i programu. U konačnici, kad roditelj već odluči izdvojiti 16,80 KM za udžbenik, bilo bi lijepo da je taj udžbenik i odobren od nadležnog resornog ministarstva. Zavirite dragi roditelji petaša u njihov Svijet glazbe i vidjet ćete da nema odobrenja nadležnog ministarstva  HNŽ-a.

U susjednoj Hrvatskoj, uvedeni su mehanizmi da se ograniči maksimalni iznos cijena udžbenika, jer  obrazovanje ne smije biti prilika za enormne zarade.

U BiH roditelji kupuju, razmjenjuju, snalaze se kako znaju i umiju ali uglavnom to rade šutke, bez dizanja velike galame, a bilo bi dobro da povise glas, možda ih čuje neki od mnogobrojnih ministara obrazovanja.

Brzo će i prvi roditeljski sastanci, na kojima će nam se pričati o svemu, osim o stvarnim problemima. Postala je praksa da se roditeljima iščitavaju pravila ponašanja i oblačenja, te savjetuje kako djeca ne smiju dolaziti u majicama bez rukava i sl. Šutiš, slušaš, i pitaš se, tko je ovdje lud ?

Bože gdje li potrošiše one pare od odštete od prošle školske godine, zašto nam takva izvješća ne iščitavaju ?

Ali to nije sve, možete i osigurati svoje dijete od nesreće za vrijeme boravka u školi, po vrlo povoljnoj cijeni. Cijena je doista sitnica, u odnosu na ostale troškove besplatnog osnovnog obrazovanja, samo je problem što roditelji nikad ne vide, niti dobiju, policu osiguranja. Oni koji su, nažalost, imali priliku da je pročitaju, jer se njihovo dijete ozlijedilo u školi, bili su razočarani zbog uvjeta navedenih u polici osiguranja koju zasigurno ne bi potpisali da su je imali priliku pročitati.

Tu su svakako i nezaobilazne ekskurzije i školski izleti. Isti izlet ima različite cijene u različitim školama, a događa se da djeca uredno plate kartu za izlet, i kad uđu u autobus nemaju svoje mjesto. Kako je to moguće? Tko je odgovoran za odabir agencije? Roditelji svakako nisu, oni su tu da plate i to unaprijed?

Vjerojatno će vam školarac, prvih dana škole, donositi raznorazne ponude za tečajeve koje su im, izravno ili neizravno, podijelili za vrijeme nastave. Kao da netko još razmišlja kako je roditeljima objasniti djetetu da to trenutno ne može platiti, da to ne mora biti ništa posebno samo je zato što je u školi dobila/o taj letak.

Vjerujemo da većina roditelja o ovim problemima razmišlja svake godine, jer su ovo upravo iskustva roditelja koji su nam se obraćali u posljednje vrijeme. Jedini način da se stvari pokrenu nabolje je da se aktivno djeluje u zakonskim okvirima, u ovom slučaju to je veći angažman u vijećima roditelja. Pažljivo birajte svoje predstavnike i pružite im podršku pa se možda uskoro i riješe problemi :

– Nepostojanja đačkih knjižica/svjedodžbi

 – Neopravdano visoke  cijene udžbenika

 – Drastične razlike u cijenama udžbenika ovisno o planu i programu

 – Nepostojanje pravilnika o načinu organiziranja školskih ekskurzija i izleta

 – Komercijalnog oglašavanja u školskim učionicama

 – Stavljanje na popis obveznih udžbenika i udžbenike koji nemaju odobrenje nadležnog resornog ministarstva

Ovo su samo neki od problema,  ima njih još, ali zbog ovih se nikad nije išlo u štrajk.

Je li trebalo?!

Futura