Jajce nije samo poznato po tome što je to stolni grad bosanskih kraljeva i što je u njemu rođena socijalistička Jugoslavija. Jajce je grad koji svake godine u ovo doba postane središtem kulture u Bosni i Hercegovini. Početak lipnja je tradicionalno vrijeme kada se u Jajcu održavaju Pozorišne/kazališne igre Bosne i Hercegovine, najstariji kazališni festival u zemlji.

Od otvaranja festivala svaku večer vlada gužva u dvorani Doma kulture Jajce. Traži se mjesto više. Donose se pomoćne stolice. Velika redateljska i glumačka imena 30-im pozorišnim/kazališnim igrama Bosne i Hercegovine u Jajcu vraćaju ovih dana stari sjaj. Tu su, pored ostalih, Sulejman Kupusović, Admir Glamočak, Saša Petrović, kao i u narodu veoma popularni Josip Pejaković.

Tako zapuštena, a tako odana publika

Josip Pejaković ove godine nastupa u predstavi „Hamlet u selu Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna“, u režiji Sulejmana Kupusovića. Kao mlad glumac Narodnog pozorišta iz Sarajeva je, kaže, sudjelovao i u prvom ovom teatarskom festivalu u Jajcu. „Jajce je za nas značilo uvijek jedan predivan susret s publikom. Ne znam da li postoji tako zapuštena, a tako odana kazališna publika kao što je ova u Jajcu. Oni su toliko vezani za teatar. Oni toliko žive ovo vrijeme, a čitavu godinu nemaju nikakvog kazališnog programa“, primjećuje Pejaković.

Ovaj festival se, naime, održava u gradu koji nema ni teatra, a ni kina. Kultura je, čini se, na margini, što primjećuju i redatelji poput Sulejmana Kupusovića, koji je prve nagrade za režiju na početku svoje karijere dobio upravo u Jajcu.

„S jedne strane mi je drago biti u Jajcu i biti na 30. jubilarnim pozorišnim/kazališnim igrama. S druge strane je tužno, jer znam koliko sam ostario. I s treće strane mi je tužno vidjeti grad kao i cijelu zemlju u još uvijek krvavo bolnim ranama, posljedicama budalaština, ludila, pomahnitalih nacionalnih ideologija… I taj narod koji tupi“, kaže ovaj bh. redatelj.

Ratna i poratna stanka

Trebale su to biti 41. pozorišne/kazališne igre Bosne i Hercegovine u Jajcu. Međutim, ratne godine su kulturu u ovom gradu prisilile da napravi stanku, a poslijeratna politička vlast nije imala želje ni volje da tu stanku prekine, kaže direktor Doma kulture Jajce i direktor ovogodišnjih pozorišnih/kazališnih igara Mevzudin Duranović. On naglašava da se odmah nakon rata trebao ponovno pokrenuti festival, s obzirom na njegovu važnost, jer „ovo su pozorišne/kazališne igre Bosne i Hercegovine! Ovo nisu samo jajačke igre“, naglašava Duranović. „Nažalost u posljednje vrijeme se briga oko festivala svela na lokalne entuzijaste, koji pokušavaju na raznorazne načine doći do sredstava i iznijeti taj ogromni financijski teret. Mi uspijevamo, ali smatramo da ovakav festival zaslužuje podršku najviših instanci države koji ga moraju prepoznati i uvrstiti u neki proračun kako bi festival na jedan relaksiraniji način od početka do kraja bio izveden.“

No, iako federalne i državne vlasti, prema riječima organizatora, nisu dovoljno prepoznale važnost ovog festivala, vjerna jajačka publika jeste. Barem ako je suditi po pljesku i punoj dvorani Doma kulture.

Sedam predstava se na ovogodišnjim Pozorišnim/kazališnim igrama u Jajcu natječe za titulu najbolje u BiH. A koja je to teatarska predstava ove godine najbolja, biće poznato u nedjelju, 12. lipnja prilikom svečanog zatvaranja ovih jubilarnih Pozorišnih/kazališnih igara BiH u Jajcu.

Futura/Deutsche welle