Piše: Tatjana

Juče ujutro, 8:00, jedva na oči gledam, zvoni netko na vratima. POVJERENIK ZGRADE...opet. Od prošlog puta mi nije, još uvijek, vratio 3 marke kusura koje sam dala za nekakav preklopnik u haustoru, podrumu, štajaznamgdje…

Elem, ulazi on, kao u svoju kuću, kaubojski (ako kauboja ima u Gradnićima Gornjim) i počinje plejadu o tome kako je moj sin puštao glasnu muziku dok mene nije bilo. I u jednom trenu kaže: "Ovdje ima starijih ljudi. Čuje se preglasna muzika. Razumijemo se. Moramo voditi računa o zgradi. (tu zastane, raširi ruke) Hrvati smo."

Meni je trebalo dobrih par minuta da svarim šta to on priča.

Kakve veze ima hrvatstvo sa tinejdžerima i muzikom?

Pozivanje na naciju ili degradiranje neke druge, smatranjem ostalih građanima drugog reda, nekulturnima, prljavima, razumjevanje kroz folklor "Bog i Hrvati", rješavanje svih problema, pa i kućnog reda kroz nacionalni momenat....

Sartre je opisivao tipičnog nacionalistu gdje on zna svoje nacionalne vrijednosti, etičke, političke. Čak smatra da je to jedno. Kod nacionaliste nema pobune. On ide jednom, zadanom linijom. Sve druge opcije mišljenja, sopstvenog mišljenja i odlučivanja, ne dolaze u obzir. Nacionalna svijest kod nacionaliste, ispravnost te svijesti je neupitna. Druge nacije ga ne interesiraju jer je to drugo pleme.  Jer sve što nije njegovo je strano. I te vrijednosti imaju smisao samo u odnosu na one druge. Gore. One negativne.

To me je podsjetilo na tekst o korištenju zamjenice NAŠI u svrhe građenja nacionalističkih ideologija. Kada god trebamo naglasiti političku dramatičnost trenutka, hvatamo se NAŠEG, pa tko god to bio.

Za vrijeme socijalizma, NAŠI su bili Englezi i Francuzi. U posljednjih petnaest godina imamo NAŠE u Hrvatskoj, pa u Srbiji. Nekima su NAŠI Rusi, Grci. Nekima su NJIHOVI Turci poradi onih 500 godina Otomanstva. NAŠI su na predizbornim plakatima. Bore se koji će biti više NAŠI. Glasujmo za NAŠE. Ideologija banalnosti.

Svoj na svome.

Gdje je to, zaboga?

Tako i NAŠ povjerenik zgrade, čini sve za NAŠE susjede u dobrom duhu kućnog reda. Hrvati smo, razumijemo se…

Još sebi ne mogu doći...Sve večeras, penjem se stepenicama i mislim "Vidi, hrvatske stepenice, gelender, hrvatske žvake i pišalina u podrumu"...

Ne znam samo kada mi misli vratiti one tri marke kusura. Neka ih slobodno pretvori u kune.