Piše: Dreyfus

Ima stvari za koje nije potrebno nikakvo predznanje, talent, treniranje, upornost, jednostavno nije ti potrebno ništa. Dovoljna je samo motivacija i gotov problem. Možeš postati što god poželiš.

Na primjer legenda kaže da je naš najpopularniji domaći narodnjak, estradna mega zvijezda još iz vremena stare juge, navodno nekada u srednjoj školi vidio dlaku na klupi. E sad, mogu ga zamisliti kako je preplašeno odskočio i bezglavo izletio iz učionice. Da skratim, priča kaže da mu se od tada škola toliko zgadila, da nikada više nije nogom kročio u nju. Jednostavno, to je bilo za njega nešto poput strave iz ulice Brijestova, odlazak u goste u zamak kod grofa Dracule na doček Nove godine, ulazak u minsko polje bez i jedne jedine oznake. I, šta će, gdje će, s kim će, kome će?? Jednostavno. Otišao je u pjevače. I za divno čudo, uspio je. Uspio. A kako je uspio? Jednostavno - motivacijom.

A nije bilo lako maknuti sa scene stare iskusne šlageraše koji su harali ondašnjom yu scenom.

Evo, recimo Darko Domijan. Naj brk ondašnje cro-scene uz Džo Maračić Makija. Unjkav, nazalni, hrapav glas i stas Chuck Norisa, donijeli su mu slavu. Da, da... imao je "Ulicu jorgovana" s nezaboravnim stihovima: ''plavi veo, zlatna žica, nježan vjetar, mnogo ptica. A moj omiljeni dio bio je: ''pčela sanja bijeli vijenac, dubok kao gorski zdenac''.

Pa onda Dalibor Brun. Istaknuti član plejade popularnih pjevača za kojima su vrištale i majke i kćeri. Zbog frizure često zamjenjivan s Duškom Lokinom, iako su svi znali da Duško nosi razdjeljak na drugoj strani. Od većih i poznatijih hitova valja izdvojiti "Sve su se laste vratile sa juga", te "Dal' se sjetiš nekad mene". Njegov ultimativni, bezvremenski hit "Drugi joj raspliće kosu." i danas pjevuše djeca i odrasli iz ruralnijih krajeva zemlje (iako većina ne zna tko ju pjeva u originalu).

Ili Džo Maračić – Maki? Dalmatinski Chuck Norris. Plavušasta frizura u obliku kacige (a la Depardieu) i brkovi dinarca i njegovog velikog hita ''Srce ti je kamen i ne sluti pravo'' (ili je to Dalibor Brun?)

Pa Ibrica Jusić koji je u 40 godina karijere promijenio tri psa i dva akorda, uz  nepromijenjeni facijalni grč karakterističan bradatom plavookom negativcu u "C" špageti vesternima, koji pogiba nakon 40 sekundi pogođen hračkom glavnog glumca.

Uglavnom bilo je toga, bilo. Teško je onda bilo naći mjesto pod suncem među takvim zvijezdama. Ali, ispostavilo se da naš junak zna pjevati, što jest jest. Šta pjevati, ubijati pjesmom. Otpjevao je takve pjesme da će budući paćenici i za 200-300 godina plakati uz njih, čaše lomiti, noževima bosti bližnje i daljnje i prevoditi njegove pjesme turistima iz Maroka i Islanda.

I tako, namlatio je love i love, više nego što mu treba. Doduše, sve ima svoju cijenu. Postoji mali problemčić. Naime, dok radi ovo potonje, dok pjeva o zlatnim strunama, dijamantima, prvim dernecima, miljackama, mostovima…to je super, što kažu: ''pa nemoj piti i razbijati''. Ali….kada treba sastaviti dvije prostoproširene rečenice, tu dolazi do simptomatologije koja već spada u specijalnost logopeda. Pa šta? Uostalom ima dovoljno love da logoped priča umjesto njega. Još mu usput može i poslužiti kao prateći vokal na pozornici.

Heh, nešto i ja razmišljam. Stvara mi se slika pred očima. Da sam i ja bogdo tako neka estradna zvijezda. Ili barem tajkun, ili korumpirani političar, predsjednik nogometnog saveza, izborne komisije, ministar vlade u sjeni…bilo što…

-         Riiiing, riiiiiing –  telefon.

Ko si sad – pomislih. Dižem slušalicu i ljubazni ženski glas mi ispriča priču kako zove ispred Gradskog ureda za zdravstvo i da ako se slažem odgovorim na par pitanja o zdravstvenoj usluzi u Mostaru. Pa tako krene:

-         Da li ste zadovoljni zdravstvenom uslugom?

-         Ja: Naravno da nisam

-         Ona: Da li smatram da bi se zdravstvena usluga trebala poboljšati?

-         Ja: Naravno da bi trebala.

-         Ona: Upravo provodimo besplatnu zdravstvenu akciju u Vašem kvartu, pa ako ste zainteresirani naša stručna suradnica bi Vas posjetila kada Vam odgovara.

-         Ja: Ne hvala, mislim da se radi o nekakvoj prodaji ili tako nešto (bilo mi je malo sumnjivo jer tko ti danas radi bilo što besplatno, a kamoli neka gradska služba).

I trasss. Spustim slušalicu. E, gdje sam ono stao. A da. Biti slavan, poznat i priznat.

Već vidim slike u novinskim stupcima, moja gostovanja na festivalu na Ilidži, ili kako presijecam vrpcu novog porodilišta u Kalesiji, kako vodim neku državnu delegaciju u bermudama na Bermude…kako me Hanka nosi na majici, kako mi Inzko želi sve najbolje za Novu Godinu, kako pričam engleski i slikam se za Bravo…  Eee, gdje bi mi samo bio kraj. Ne krijem da se želim svima dopasti. Izgleda da sam negdje ranije, usput pokupio poneki kompleks i sada mi dobro dođe malo pažnje.

Sjetih se jednom svoje davne, davne slave iz djetinjstva. Kroz glavu mi  prođoše oni divni dani kada sam svu djecu iz naselja nagovorio da zajedno skupljamo romane i ploče. Klinci su to oduševljeno prihvatili, a onda sam se odselio u novogradnju, sve skupa s romanima i pločama. Tada sam postao kralj romana i longplejki, kvartna mega zvijezda.

Dovoljno je imati motivaciju i postati bilo što, što god želiš. Pa zar bi Pele postao najbolji fudbaler da nije bio sirotinja? Pa kud ćeš bolju motivaciju? A Josip Broz? Hoće netko reći da je učio u školi za maršala? Ili za doživotnog predsjednika? A Madonna?

Evo recimo ta razvikana sirotinja. Pa sirotinja je uvijek najbolje prolazila od svih. Imaju odličan socijalni život, inventivni su, čuvaju bračnu zajednicu kao zjenicu oka svog, stalno se seksaju, vesele se izdašno, onako sirotinjski do daske.

Sirotinja se ne razvodi tek tako. Lakše je ostati sa partnerom, zbog sirotinje, zbog djece koja će biti još veća sirotinja, zbog nesigurnosti opstanka i samoće u siromaštvu. Znači brak je, kao jedna od najosjetljivijih institucija suvremenog društva,  kod sirotinje prilično stabilan. Kano klisurina. Nema truljenja kao u dekadentom i subverzivnom buržoaskom okruženju, gdje svatko vuče na svoju stranu i voli probati svakojake rabote, jer mu se može, jer mu je ćeif i jer ima para. Pa jebale te pare kad nisi siromašan, pa se ne znaš ni veseliti od srca k'o siromah.

Seksualna aktivnost im je više nego odlična. Ne kažu džabe da je seks zabava za siromašne. Štedi se na struji, na grijanju, pa se više vremena provodi zajedno, da se održi tjelesna temperatura a u mraku čula su i osjetljivija. A stalno se nešto žale i ljute, a 'vamo uživaju.
A tek vadiona na siromaštvo?

-         Pozajmi mi nešto para - ne'am, ja sam siromah

-         Napravi špagu - ja sam sirotica, nemam dara

-         Nemojte ga zajebavati, on je iz siromašne obitelji

-         Ona ne mora uplatiti za ekskurziju, iz siromašne je obitelji

Pa tko to ne bi bio siromah? Ali opasni su oni. Neće priznat' da su sirotinja, nema teorije. Pa tko bi prizn'o? Pa svi bi išli u sirotinju da znaju kako je sirotinji ''loše''. Ni džukaca se ne moraju bojati, jer su toliko siromašni da ni pas nema za šta da ih ujede.

I stalno pričaju da ih je sirotinja nečemu naučila. Te sirotinja me naučila da čuvam, pa me sirotinja naučila da cijenim, pa me naučila da...A nisu ni feninga platili za to! Pa gdje to još ima obrazovanje džaba?

S druge strane, takav sirotinjski život je odlična inspiracija za djela od planetarnog značaja. Sirotinja je odlična za umjetnost, za nauku, za edukaciju….ali i za motivaciju. Za motivaciju. Opet dođosmo na onu moju teoriju. Mogućnosti su znači nepregledne, al' hajd' se ti laktaj sa sirotinjom.