Piše: Konan Barbarić

Mostar je definitivno živ grad. To se može vidjeti na svakom koraku. Mnogo ljudi živi danas u njemu. Nikada ih nije bilo više. Nikad veći broj studenata, raznih namjernika iz čitave BiH,  što milom što silom. Postoji ta životna snaga koja je prijeko potrebna da stvari gura naprijed. Ovo ljeto, teško da ste mogli rentati auto, lako zauzeti stol u dobrom restoranu itd.  Već se čuju informacije o najboljoj turističkoj sezoni do sad. Međutim, svaki mostarac zna da je to više plod neke stihije, pravca kretanja turista u regionu, nikako zaslugom neke strategije i rada na ozbiljnoj promociji Mostara, turizma i sadržaja koji se nudi. Sadržaj je posebna priča.

Kao i svako ljeto brojna mostarska dijaspora stiže u grad. Iako je mnogo godina prošlo od kolektivne bježanije, ljudi ne žele izgubiti kontakt s nečim što smatraju svojim. Sasvim normalno.  Tu su im još roditelji, rodbina, prijatelji, tko se može toga odreći?  Mnogi od njih su proveli možda i više godina u inozemstvu nego kući. To su ljudi u naponu snage, sa raznim znanjima, profesijama, idejama...  Opet, dosta njih se sprema za umirovljeničke dane i realno, mnogi bi htjeli provesti dane kući, u svom prirodnom okruženju, sa svojima. Koliko njih će uspjeti realizirati svoje želje, koliko će Mostar kao grad prepoznati brojne mogućnosti koje pruža dijaspora?  Sumnjam da itko trenutno zna odgovor na ovo pitanje, ali sigurno u njemu leži mogućnost za rješenje brojnih problema.

I zlonamjernima, ako takvih uopće ima kada je riječ o želji za razvojem Mostara i njegovom napretku, jasno je da ključ svega leži u efikasnosti i ravnopravnosti.

Jedna lokalna zajednica u ovim dinamičnim vremenima mora zadovoljiti te uvjete. Biti efikasna i jeftina i osigurati svaku moguću ravnopravnost  u pravnom, gospodarskom, kulturnom i svakom drugom smislu.  Podaci govore da je desetak tisuća školovanih mostaraca napustilo grad od ratnih dešavanja do danas. Trebamo uzeti u obzir da će mnoga njihova djeca, ako to već nisu, biti kvalitetno školovani. Tko to može platiti?  Brojne tvrtke diljem svijeta su dobile ili će dobiti školovani kadar besplatno, pa čak i onaj koji iza sebe ima veliko radno iskustvo. Kadar čije je školovanje nekada snosio sam grad Mostar, kroz razne oblike. Zbog čega ne bi bilo dobro vratiti te ljude nazad?  Ali, ovoga puta sa brojnim poslovnim i privatnim vezama.  To je pitanje na koje će Grad jednom morati dati odgovor.

Jedan od brojnih uvjeta koje treba ispuniti je kvalitetno pokretanje Zračne luke Mostar. Možemo svi vidjeti na primjeru Zadra što znači kvalitetan menadžment i kvalitetan rad.  I jasno je da nisko tarifne kompanije treba na neki način platiti da lete i slijeću u Mostar. Time se dobija mnogo na drugoj strani.  O lokaciji i mogućnostima zračne luke u Mostaru, ne treba mnogo raspravljati. Mogućnosti se znaju a i potencijalni korisnici.  Naravno da to košta ali bi dobit bila višestruka.  U turističkom, gospodarskom smislu ali i u smislu omogućavanja češćeg kontakta sa rodnom grudom. Jasno je da bi kontakti bili kvalitetniji, i po potrošnji, po poslovnih planovima pa i životnim.

Drugi uvjet koji se mora ispuniti je ravnopravnost, kvalitetna raspodjela resursa kojima grad Mostar raspolaže.  To je rak rana mostarskog gospodarstva a i života u njemu.  Ravnopravno korištenje onoga što grad nudi i čime raspolaže.  Tko može pretpostavljati kakve bi se sve ideje izrodile, koji bi se poslovni planovi realizirali? Samo kad bi se ispunio uvjet da svatko može uložiti svoj kapital ravnopravno i da se nesmetano obrće poštivajujući sva pravila. Svaka moderna lokalna zajednica zna vrlo dobro da je to svetinja. Svakome je jasno da život u Mostaru krči neki svoj novi put. I na prvi pogled je jasno da administracija ne prati stanje na terenu, da debelo zaostaje nad promjenama koje se evidentno dešavaju. Ne može se zaustaviti život niti dugo onemogućavati prirodne tokove novca.  To je neprirodno, a godine prolaze.  Osigurati kvalitetne odnose sa svojom dijasporom za Mostar znači mnogo. Samo jedna stvar bi bila golema. Tada bi Mostar sa svim svojim karakteristikama, sa jakim vezama po čitavom svijetu bio primjer najeuropskijeg i najmultikulturalnijeg grada. A to se može i lijepo naplatiti, zar ne?