Piše: Konan Barbarić

Nešto kopam po internetskoj arhivi i jedan članak mi zapeo za oko. Naime, za vrijeme posjeta američke državne tajnice BiH, Clintonove žene, desila se jedna izjava:  „Ako možete prevazići podjele, nema granica vašoj budućnosti“.  Super. I jes' tako. Dalje nam gospoja poručuje: „Vaša različitost biće vaša snaga.  Vaš pluralizam biće vaša karta za veće mogućnosti. Vi ćete privući brojnija ulaganja,  mnogo više će mladih ljudi biti zainteresirano i željeti studirati, mnogo više će ih htjeti raditi i investirati  u Bosni i Hercegovini.

 Ma nema što. Sve je to tako. Pametnim ljudima je jasno da bismo jednim zajedničkim nastupom prema vani mnogo dobili. A i svi bi se obradovali da konačno priču o BiH i njenim problemima zaborave i stave na stranu. Jasno je da bi nas svi pogurali nekim ubrzanim postupkom, dok stvari drže vodu. Brojni fondovi i investicije bi našli put u našoj zemlji.  Mnoge zemlje, „prirodni i povijesni prijatelji“ naših naroda i narodnosti bacili bi oko na nas.  Naravno, ne zato što smo nešto dogovorili, nego zato što bi bila kvalitetnija zemlja za ulaganje, samom njenom političkom stabilnošću.  I svašta bi se tu moglo. I iskoristiti resurse, i podići nivo obrazovanja nekoliko stepenica, urediti zdravstvo i gospodarstvo. Ali, avaj. Čest uvik nekad bio.

Iako su ove riječi Hillary Clinton ustvari i jedini put, ako se želimo dočepati kakvog takvog blagostanja i mira, pravog blagostanja i pravog mira u nekom razumnom roku. Ne možemo ne primijetiti da ovu retoriku nema nitko od političkih subjekata u BiH. Nude se rješenja koja uvijek na kraju imaju veliki upitnik iznad. Nešto loše, turobno i neizvjesno.  I dalje svatko zastupa svoje, što je uglavnom neizvedivo, budimo realni. Jesu li zaista samo krivi političari, za ovo sivilo u kojem se nalazimo. Jesu, naravno. Ali, političari ne mogu funkcionirati ispravno bez zdravog javnom mijenja. Bez jasnih stavova građana koji su svoj stav i mišljenje izgradili prateći medije.  I tu dolazimo do jednog od ključnih problema. Polazim od sebe. Zaista ne bih ništa znao prateći medije. Ni što mi se događa u zemlji, ni što se događa u gospodarstvu, ne bih znao ni po kojem nastavnom planu i programu uči moje dijete, i je li to uredu? Da ne govorim da bih se mogao zabaviti, opustiti uz neku modernu emisiju, s nekom temom koja me interesira., nešto naučiti, vidjeti kako žive moji vršnjaci. Ma nema šanse. Ne znam ni što se događa u Banja Luci npr. Znam da ima Dodik. I ništa drugo. Ne znam ni što se događa u Travniku, Tuzli... Naravno, nešto saznam, ali ta spoznaja je isključivo rezultat nekakve privatne komunikacije, ni u kojem slučaju produkt djelovanja medija. I omladina nam razgovara "politički". Povlači "povijesne" argumente, tumače "istine".  Ništa zajednički interesi, hobiji, nema toga, gdje ćeš to?. O Javnom servisu govorim, naravno. 

Mislim da je to jedini servis u EU koji ne educira svoje građane. Njima je važna gledanost, da je u njih reklama, zanemarujući pri tom osnovnu funkciju svakog normalnog Javnog servisa, a to je edukacija i informacija. Edukacije nema. To smo riješili. 'Ta će nam. 'Ko će se s tim bakćat'. A i nema vala, 'ko.  No, kad dođemo do servisa zvanog informacija, tu se svaki dobronamjerni čovjek rastuži. Imamo jedan fenomen, gdje Javni servis zauzima stav. Politički. Pa ljudi moji, ima li itko da objasni tim ljudima da građane ne interesira njihov stav. Pričaj ga materi ili kad se nađeš s rajom negdje. Građani žele vidjeti i čuti stavove svih subjekata u igri i nije uloga Javnog servisa određivati koji je stav dobar ili loš. To moraju presuditi građani na osnovu sučeljavanja stavova.  Da situacija ne bude loša, ona je još i gora. Javni servis, govorim Javni servis, jer je to ustanova koja po zakonu kontrolira i usmjerava rad svojih ljudi. Naime, dešava se, i to u zadnjih par godina vrlo aktivno, maltene, jedan juriš na određene stavove, žestoko ih kritizirajući. Da bude gore, ne kazuju svoj, pokazujući time koliko su upali u glib. Posljedica je vidljiva na svakom koraku. Narod je frustriran, nezadovoljan i stalno je pod pritiskom nekakvih tenzija. To je normalno, ne trebate se brinuti, to je sasvim normalno kada se tako ponaša jedan Javni servis. Jer, kad se stavovi napadaju, što nikako ne bi smjeli, a pritom se ne iznosi nikakav kontra argument, onda dolazi zabuna. Sama od sebe. Jer, ne valja ništa. Kako će ljudi razmišljati i raditi ako ne valja ništa. Nego samo neko, koga i ne poznajemo.  Dakle, sasvim je normalno što nam je bezveze. Zahvaljujući pravoj edukaciji i informaciji...:-)