Piše: Konan Barbarić

Prođe  ZAVNOBIH.  I vazda isto.  Niti dalje niti bliže.  Slušati priče, što se događa, tko je za, tko je protiv, svodi se na jedno te isto ima već petnaest godina.  Tekst ZAVNOBIH-a je sigurno nešto najbolje što BiH ima, u obliku nekog dokumenta.  Nažalost, ostaje sve na tekstu, iako bi on mogao biti ideal neke buduće Bosne i Hercegovine. Iako se netko sada proglašava baštinikom, netko je protiv, a netko tužan i ravnodušan, od teksta i njegovog duha smo se odmakli svi. I to podobro. Npr. ZAVNOBIH između ostalog kaže:

• Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina;
• Slobodu vjeroispovijesti i savjesti kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti;
• Slobodu zbora i dogovora, udruživanja i tiska;
• Osobnu i imovinsku sigurnost građana, kao i slobodu privatne inicijative u gospodarskom životu;
• Ravnopravnost žena sa muškarcima, kako u političkom životu zemlje tako i u svim oblastima društvene djelatnosti;
• Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači će vršiti tajnim glasanjem na osnovu općeg, jednakog i neposrednog prava glasa;
• Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona;
• Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, kao i pravo molbe i pritužbe svim organima državne vlasti;
• Niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka.

Kad se pogledaju ove stavke, na svaku od njih bi svaki dobronamjerni građanin imao što reći. Ne stoji neka pretjerana euforija. Jednostavno zato što ne postoji neki dio teritorija u BiH gdje se poštuju njegovi osnovni postulati.  Odbijanje osnovnih postulata također nije dobro. Kako se nešto može odbijati ako je tekst sasvim ljudski, prirodan i dobronamjeran?  Zašto se spuštati na nižu razinu i tražiti nešto manje od onoga što tekst nudi? I time pogaziti osnovne ljudske vrijednosti.  Nažalost, U BiH je teško primijeniti nešto što je dobro za sve. Iz jedinog razloga što mirovni sporazumi nisu dodijelili svakome iste pozicije. Teško će se netko vratiti korak unazad, omogućiti, tj.dozvoliti ravnopravnost svima.  No, jedno ne treba smetnuti s uma. BiH nije kao druge zemlje. U njoj se ne može iskoristiti nikakva „politička prednost“. Ne može se ni na koji način kapitalizirati u korist jednog naroda.  Moderne zemlje i moderni odnosi podrazumijevaju zemlje kao jedne ćelije. To mora postati jedna interesna sfera. Nažalost, neki procesi postoje i oni su u primjeni još od kolonijalnih vremena. Jače zemlje su iskorištavali slabije, uzimali im resurse, imovinu , isisavale i koristile sve vrijednosti. Oni su to radili dok smo mi ovdje čuvali kozu.  Jednu. Lijepo je pričati o luđačkim košuljama a paralelno uguravati svoje financijske institucije, svoje kamate, svoju robu, svoje materijale. Svoj moral.  Svađe oko ZAVNOBIH-a i njegovog duha su zaista tužne. Vidi se politička nedoraslost i nezrelost. Vidi se buduća prodaja svega što vrijedi.  Zato nije dobro pričati puno o ZAVNOBIHU. Sve dok ne budemo dorasli misliti na sebe i svoju dobrobit.