Piše: Konan Barbarić

I fino smo se ispričali. Tko je što kome rekao, tko nije kreativan, tko izlazi uvečer u nepoznatom pravcu, tko ne da pisnut', tko prisluškuje UN i tko to sve prijavi. Izgleda da je međunarodna politika postala sapunica.  Internet nam je to omogućio i dopustio uvid u tajne rasprave, koje, pošteno rečeno, i nisu neke tajne.  Više je u pitanju blamaža. Svaki pošteni dobronamjernik je do sada vjerovatno mislio kako se u međunarodnoj politici održavaju razgovori na nivou, kako je to sve upitano i kulturno. Onda ovo pročita.   I najednom nam postane jasno kako se stvari nisu promijenile još od doba surih vladara, dvorova i spletki.  Kada su narodi stradavali zato što je netko nešto čuo ružno o sebi ili se jednostavno ustao loš i nasekiran.

Stvari nisu daleko odmakle. Ipak, ostaje pitanje, gdje smo mi u svemu tome. Bosna i Hercegovina? Što rade naši veleposlanici i pusta diplomacija? Jesu li oni išta prijavili, učestvovali u nečemu, ili su jednostavno neozbiljni pa im nitko ništa nije ni govorio.  Pa tako nemaju što ni dojavit'. I onda se dobro zamislim. Znam li ime jednog jedinog BH diplomate, nekoga tko je trenutno veleposlanik u nekoj zemlji?  Jesam li čuo da se itko od njih javio i nešto rekao. Bilo kada? Na stranu ova sad diplomatska afera.  A smatram sebe prosječnim gledateljem vijesti i informacija raznih. I ne znam. Nemam pojma ni tko su ni gdje je koji.  Previše bi bilo pitati što rade?

I onda se sjetim da imamo tri predsjednika, i svaki od njih imenuje i šalje svoje veleposlanike. Imamo i Ministarstvo vanjskih poslova. Ministar uzeo hrvatsku putovnicu da može lakše putovat'.  I tako, svatko ima svoje i oni nešto k'o biva rade. Što rade i za koga, to zaista nije u mojoj moći.  Što bi netko i mogao raditi ako nema jednog šefa i ako ne polaže račune samo jednoj instituciji. Koliko to uistinu vrijedi?  Ništa. To ne vrijedi ništa.  Samo ih zamišljam. Jedan nešto javlja Radmanoviću, ostalima ne kaže, drugi Harisu i dalje šuti, treći Željku, pa onda on nešto zaprijeti nekome. Kupus.  Ne znam kome javljaju ovi Alkalajevi?  Oni sigurno imaju problem. Što trebaju dojaviti Židovu iz BiH sa hrvatskom putovnicom?

Stvarno problem. Treba li nama ikako dipmolatski kor, ako nemamo zajednički stav? I kako to može uopće i funkcionirati? Pošalješ veleposlanika u neku stranu zemlju a on nema isti stav kao recimo premijer, ili neki predsjednik. Što on kaže kada ga netko upita, kako u vas i što mislite o ovome ili onome? J Nije im lako.  Nema nikakvog smisla spominjati nove trendove koji se javljaju u diplomaciji,  gospodarska diplomacija npr.  Naše tvrtke ne rade nigdje. O poslovima u inozemstvu nitko ne brine. Ako se ponekad netko i pobrine,  za godinu dvije eto neke afere, firma propadne, a radnici se ne mogu vratiti kućama.  Nemaju para.  Ustvari, najbolje je da ništa ne rade i ništa ne govore. Bolje da šute i diple.