Ugovor o prodaji na daljinu je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organiziranu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na daljinu, a zaključuje se između trgovca i potrošača. Do konačnog zaključenja ugovora koristi se jedno ili više sredstava za komunikaciju na daljinu.

Nedavno usvojeni Zakon o unutarnjoj trgovini u FBiHjasno je definirao pravila obavljanja prodaje na daljinu. Prema ovom zakonu, trgovci moraju biti registrirani za ovu vrstu prodaje i osigurati jasne uvjete prodaje, čime se nastoji povećati povjerenje potrošača i smanjiti prostor za zloupotrebe.

Sukladno čl.50 Zakona o unutarnjoj trgoviniFBiH elektronska trgovina je vid prodaje na daljinu koja se ostvaruje na način da se roba, odnosno usluga nudi, naručuje i prodaje putem interneta. Elektronska trgovina se obavlja kao:

1. a) prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske prodavnice (osnovni oblik elektronske trgovine),
2. b) prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske platforme koja povezuje trgovce i potrošače (prodaja preko “e-commerce” platforme),
3. c) prodaja robe preko elektronske prodavnice ili preko elektronske platforme, pri čemu trgovac nema robu u svojoj zalihi nego je, u svoje ime i za svoj račun, naručuje od treće strane, proizvođača ili trgovca sa kojim ima sklopljen ugovor o saradnji/nabavci, koji robu direktno isporučuje potrošaču (engl. “dropshipping”).

Transparentnost informacija

Trgovac koji se bavi e-trgovinom mora u obliku i na način koji je neposredno i stalno dostupan potrošačima i nadležnim inspekcijskim organima, pružiti sljedeće informacije:

1. a) naziv trgovca, pod kojim je upisan u odgovarajući registar i adresu sjedišta,
2. b) naziv i broj sudskog ili registra nadležnog organa, u koji je trgovac upisan,
3. c) identifikacioni broj poreznog obveznika i/ili PDV broj, ukoliko je porezni obveznik u sustavu PDV-a,
4. d) ostale podatke o trgovcu na osnovu kojih potrošač ili nadležni inspekcijski organi mogu brzo i nesmetano stupiti s njim u vezu, uključujući telefonski broj i elektronsku adresu, putem koje je moguće ostvariti direktan kontakt.

(2) Trgovac koji upravlja elektronskom platformom mora na jasan i razumljiv način, koji je primjeren sredstvima komunikacije na daljinu, obavijestiti potrošača o tome:

1. a) da li je lice, koje nudi robu ili usluge, registrirani trgovac ili ne, a na osnovu izjave tog lica,
2. b) da se na ugovore, sklopljene na daljinu između potrošača i lica koje nije registrirani trgovac,ne primjenjuju odredbe propisa kojima su regulirana prava potrošača

Potrošačka prava i kupovina kod fizičkih lica

Iz zakonske regulative može se zaključiti da je kupovina kod neregistriranih trgovaca rizičan potez i potrošač nema pravnu zaštitu svojih potrošačkih prava. Ono što u BiH predstavlja problematičnu praksu je kupovina putem Facebook platforme ili drugih društvenih mreža od strane fizičkih lica koja nisu registrirana kao trgovci. Potrošači se nerijetko žale, da su nakon preuzimanja proizvoda uočili određeni nedostatak ili vrlo često to nije proizvod koji su naručili, ali da ih je osoba koja im je isti prodala blokirala. Potrošači moraju biti svjesni da u takvim situacijama je pravna zaštita gotovo nemoguća, jer ste kupili proizvod od trgovca koji nema ni adresu na koju bi potencijalno mogla doći nadležna inspekcija.

Prodaja na daljinu već ima određenu zakonsku regulativu kroz Zakon o zaštiti potrošača BiH i novi Zakon o unutarnjoj trgovini FBiH, a u procesu donošenja je i Zakon o e-trgovini FBiH koji će još detaljnije definirati sve aspekte ovog oblika trgovine. Očekuje se da će se upravo kroz taj zakon jasno definirati razlika između fizičkih lica i registriranih pravnih lica za trgovinu, odnosno, privatne od komercijalne prodaje. Privatna prodaja bi trebala uključivati povremenu prodaju osobnih ili korištenih predmeta, dok komercijalna prodaja podrazumijeva kontinuiranu prodaju s ciljem ostvarivanja profita. Ako fizičko lice redovno prodaje robu putem raznih platformi to ukazuje na komercijalne aktivnosti i zahtijeva registraciju kao pravno lice ili obrt, te pridržavanje relevantnih zakona.

Potrošačka prava kod prodaje na daljinu

Upravo jer je u pitanju rizična prodaja, kod prodaje na daljinu potrošači imaju posebna prava, a to je prije svega pravo na odustajanje, odnosno, jednostrani raskid ugovora.

Potrošač ima pravo bez troškova i bez obrazloženja odustati od ugovora na daljinu u roku od 15 dana. U slučaju odustajanja, potrošač nadoknađuje samo trošak vraćanja proizvoda. Rok za odustajanje počinje teći od dana kada je potrošač primio proizvod. Kod usluga rok za odustajanje počinje teći od dana zaključenja ugovora.

Za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač treba dobiti obavještenje u pisanoj ili drugoj trajnoj formi sa svim bitnim podacima (čl.44 ZZPBiH)  o proizvodu/usluzi uključujući informaciju o pravu na jednostrani raskid ugovora.

Ako trgovac potrošaču nije dostavio obavještenje iz člana 44. ovog ZZPBiH, rok za vraćanje traje 3 mjeseca, i to:

1. a) kada se radi o proizvodu – od dana kada ga je potrošač primio
2. b) kada se radi o usluzi – od dana zaključenja ugovora.

Ako trgovac potrošaču dostavi obavještenje iz člana 44. ovog Zakona u roku od tri mjeseca, rok za vraćanje od 15 dana počinje teći od dana prijema pisanog obavještenja.

Kada potrošač odustane od ugovora o prodaji na daljinu, trgovac je dužan da mu bez odgađanja vrati plaćeni iznos novca, a u svakom slučaju u roku od 15 dana od dana kada je primio pisano obavještenje od potrošača.