30.09.2009.
Potpisani ugovori iz oblasti ekologije
U Gradskoj upravi Mostara jučer su potpisani ugovori iz oblasti ekologije između Grada Mostara i pet nevladinih organizacija s područja Mostara. Potpisani ugovori predstavljaju finalizaciju Javnog poziva za izbor ekoloških udruženja, a u cilju realiziranja aktivnosti "Kampanja podizanja svijesti" koja se provodi u okviru Projekta "Podrška ekonomskom razvoju grada Mostara kroz poboljšanje turističkog sektora".
Spomenuti projekt Grad Mostar realizira uz potporu španjolske agencije za međunarodnu razvojnu suradnju.
Nevladine organizacije, potpisnice ugovora u idućem će razdoblju provoditi planirane aktivnosti s područja ekologije u smjeru akcije, edukacije i medijske promocije.
Riječ je o Udruženju građana "Oaza", Ekološkoj udruzi "Lastavica", Sportsko-ekološkom klubu "Zelena glava", Udruženju građana "Sinovi mahale" i Udruženju građana "Futura".
Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić predstavnicima nevladinih organizacija je čestitao na potpisanim ugovorima i zaželio uspješno realiziranje projekata izrazivši nadu da će sličnih prilika biti još u budućnosti, priopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Grada Mostara.
________________________________________________
25.09.2009.
Sve manjkavosti zakona o upravljanju i održavanju zgrada
Nakon detaljne analize Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, donosimo sljedeće zaključke. Sam zakon koji je donešen 2005 godine nije prošao redovnu proceduru, izostala je javna rasprava što se po zakonu mora uraditi. Time je povrijeđen Zakon o zaštiti potrošača i to njegove osnovne stavke, pravo na informiranost i pravo na izbor potrošača određene usluge. Samim tim aktualni Zakon nije valjan. Druga važna stvar je da Zakon više pogoduje upraviteljima nego potrošačima gdje su potrošači opet zakinuti samim tim što nisu u ravnopravnoj poziciji, gdje se opet grubo krši Zakon o zaštiti potrošača. Manjkavosti koje smo uočili su sljedeće:
Iznose koji su potrošači dužni plaćati u Zakonu su definirani maksimalni iznosi (0.30 KM po kvadratu stana i 17% naknade upravitelju). U zemljama u regionu u ovim zakonima definirane su minimalne cijene, kao način zaštite potrošača, a na upraviteljima je da pokušaju dobiti više ako potrošače učine zadovoljnim svojom uslugom.
Stvaka o naknadi upraviteljima kad je riječ o utuživanju neurednih platiša također je nepravedna. Stoji da se neplatiše utužuju od sredstava potrošača a ne od naknade. Utuživanje neplatiša je posao upravitelja pa bi bilo prirodno da od svoje naknade plati sudski postupak. U Zakonu ne stoji da se utužena sredstva moraju vratiti na zajednički račun. Nije ni definiran prioritet plaćanja, ide li prvo tužba ili naknada upravitelju i od kojeg iznosa.
Sredstva koja potrošači imaju stoje na računu upravitelja a ne na njihovom. Po ovom Zakonu potrošači imaju pravo dobiti uvid u stanje računa ali ne i raspolagati sredstvima po želji i zajedničkom dogovoru, što je neprirodno. Svaki potrošač ima pravo raspolagati svojim novcem (npr. oročiti sredstva u bankama, jer ima mnogo slučajeva gdje su stanari već uložili svoja sredstva u obnavljanje zajedničkih prostorija, te bi time dobili mogućnost da povrate nešto od tih sredstava).
Zakon ne spominje plaćanje PDV-a jer je donešen prije njegovog uvođenja. Ne ubacivanje te stavke u Zakon koji se servira danas građanima je čisti amaterizam zakonodavca. Potrošači moraju znati da će se na sve usluge obračunati dodatnih 17% PDV-a a to ne piše u Zakonu.
Predstavnici kućnih savjeta ili predstavnici etažnih vlasnika po Zakonu imaju mnogobrojne odgovornosti i obveze, što je malo čudno. Imamo utisak da su dužni uraditi mnoge poslove za koje bi bilo prirodno da radi upravitelj zgrade jer je za to plaćen. Mišljenja smo da će ova stavka unijeti dosta tenzija između stanara, što govori o nedostatcima samog Zakona.
Nametanje upravitelja ako se potrošači ne dogovore je , također, protuprirodno. Potrošači imaju pravo da se ne dogovore, ako smatraju da to nije u njihovom interesu. Oni svakako preuzimaju pravnu i materijalnu odgovornost za stanje zajedničkih dijelova zgrade. Za kontrolu toga je zadužena komunalna inspekcija Mostara.
Ostale stavke u Zakonu smatramo dobrim. Postavlja se pitanje što mogu učiniti potrošači da zaštite svoje interese? Po našem mišljenju skupština HNŽ/HNK je dužna hitno ispraviti nedostatke u ovom Zakonu, pogotovo jer za donošenje istog nije ispoštivana zakonska procedura. Dakle, potrošači mogu biti mirni, sve dok se zakonodavac ne uozbilji. Mi imamo pravo štitii svoje zajedničke interese i imamo pravo ne potpisati ništa ako smatramo da to nije u našu korist. Zakon o zaštiti potrošača je donesen na nivou BiH i on ima veću pravnu snagu od županijskih zakona. Neka o tome vodi računa zakonodavac na nižim razinama, to je njihov posao i problem. Nije naš.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
18.09.2009.
Predmet: Potrošači imaju prava bez obzira na nečije želje
Obraćamo se povodom brojnih poziva naših sugrađana i novonastale situacije na tržištu upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova zgrada u Mostaru. Primijećujemo i pojačan angažman političkih stranaka oko ovog problema, iako je evidentna površna retorika koja ne vodi u srž problema. U ovom slučaju, problemu koji tišti mnoge naše građane, potrošač nije dovoljno zaštićen i ima znatno umanjena prava koja mu pripadaju na tržištu. Uplitanje zakonodavca i nametanje pravila koja su su suprotnosti sa pravilima i zakonima slobodnog tržišta ugrožavaju direktno potrošača i njegove interese.
Krenimo redom. Jasno je da postoji potreba održavanja i uređenja zgrada, to je neosporno. Problem nastaje kad se zakonodavac upliće u odnose između vlasnika prostora i privatnih tvrtki koje bi te poslove izvodili. Potrošač je taj koji ima pravo na izbor usluge i određivanje njene cijene. Davatelj usluge je dužan ispostaviti račun sa točno navedenim uslugama i radovima. U ovom slučaju zakonodavac nameće pravilo da je zarada upravitelja 17% od mjesečne uplate stanara za održavanje, što se teško kosi sa zakonima koji se tiču ponašanja na slobodnom tržištu. Zarada ovisi od sposobnosti tvrtke u upravljanju svojim kadrom i resursima i o dogovoru o cijeni usluga sa stanarima zgrade. Možda se nekoj tvrtki isplati raditi i za 10%? Zabrinjavajuća je i odredba u kojoj se kaže da će upravitelj moći upotrijebiti zajednička sredstva stanara zgrade da bi se utužile neuredne platiše. Zaboravlja se da bi u tom slučaju potrošač bio stranka u sporu i ne mogu se zajednička sredstva ostalih stanara koristiti za tužbu koju bi pokrenula privatna tvrtka. Ta sredstva su vlasništvo onih stanara koji su uplatili mjesečnu naknadu i ne mogu imati tu namjenu. Pošto je riječ o privatnim tvrtkama, one bi morale koristiti svoje resurse u slučaju spora kao i sve druge privatne tvrtke u zemlji.
Stanari jedne zgrade imaju pravo sami odrediti upravitelja i s njim se dogovoriti o cijeni i vrsti usluga. Ovdje nisu mogući tipski ugovori radi zaista različitih uvjeta, od zgrade do zgrade, od naselja do naselja. Problemi mogu nastati u cijenama usluga upravitelja za određene poslove. One ne smiju biti iste jer se u tom slučaju stvara oligopol, dogovor konkurencije o cijenama usluge što je zakonom kažnjivo. Licenciranje tvrtki koje će se baviti ovim djelatnostima mora se raditi kontinuirano u nekom vremenskom periodu da bi se izbjegla mogućnost nekonkurentnog zauzimanja prostora na štetu potrošača. Zakon mora stati na stranu potrošača jer je moguća situacija da građani ne budu zadovoljni ni sa jednom od ponuđenih tvrtki. U zakonu ne vidimo nigdje koja su prava i mogućnosti potrošača ako nisu zadovoljni ni uslugom ni cijenom.
Iako Grad Mostar nije nadležan za ovaj zakon, pa tako i za njegove nedostatke, moramo primijetiti nedosljednost u poslovanju i razmišljanju. Građani plaćaju čišćenje i održavanje Mostara, a on je trenutno najprljaviji i urbanistički najneuredniji grad u regionu. Ako se žele poduzeti koraci ka uređenju grada i vraćanju nekadašnjeg sjaja, posao već odavno čeka dok se novci kontinuirano uzimaju od potrošača za tu namjenu. Zakonska odredba kažnjavanja potrošača koji se ne mogu dogovoriti oko izbora upravitelja zgrade zvuči smiješno kad je Mostar u pitanju, za neizbor gradonačelnika, nedonošenje budžeta grada, opću prljavštinu i neurednost nije kažnjen niko od opdgovornih, tako da bi bilo pristojno i korektno krenuti prvo od toga. Apeliramo na zakonodavca da zakonom kreira odnose između potrošača i davatelja usluga koji moraju biti prirodni, u duhu pravila dobrog poslovanja, prava na izbor i slobodu odlučivanja potrošača.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
07.09.2009.
Predmet: Potrošači društva (ne)znanja
Potrošač je po Zakonu o zaštiti potrošača BiH svaka osoba koja koristi neki proizvod ili uslugu, uključujući i usluge koju pruža država. Uslugu koju ista pruža u sferi obrazovanja teško da zadovoljava prava i potrebe potrošača. Želimo da upozorimo na dvije stvari, na kontinuirani problem udžbenika i preveliki i nepotrebni utjecaj politike na proces obrazovanja. Osnovno obrazovanje je obvezno u BiH. Ipak, nije besplatno, što se kosi sa osnovnim pravom jer nije uzeta u obzir nabavka udžbenika, njihov način odabira niti je regilirana kvalitetna kontrola kvaliteta. Potrošač, građanin se ništa ne pita u tom procesu iako direktno ili indirektno u njega uloži milijune maraka. Nabavka udžbenika često dovodi do ponižavanja roditelja pred svojom djecom. U zemlji sa pola milijuna nezaposlenih teško možemo prebaciti školovanje na leđa roditelja. Odabir i količina udžbenika često stvaraju probleme koji nisu riješeni već dugi niz godina. Racionalizacija i standardizacija ponuđenih udžbenika nije provedena nego se kompletna ponuda prebacuje na račun roditelja koji se ne mogu oduprijeti lošem sustavu rukovođenja. Odabir udžbenika ne može se mijenjati svake godine, što zbog povećavanja troškova, što zbog stabilnog procesa obrazovanja.
Ovaj problem se ne može riješiti isključivo zbog jakog utjecaja politike koja tu vidi materijalne interese, jer ponavljamo, građani izdvajaju silne novce za obrazovanje svoje djece a ne mogu kontrolirati troškove niti su im pojašnjeni razlozi zbog čega oni nastaju. Jedan od načina političke kontrole sustava obrazovanja je izbor ravnatelja škola. Da bismo izgradili kvalitetan sustav općenito, moramo prepustiti njegov razvoj ljudima koji su direktno zainteresirani za njega, a to su u ovom slučaju roditelji i prosvjetni djelatnici. Jedino su oni životno zainteresirani za kvalitetan odgoj naše djece. Izbor ravnatelja od strane njegovog kolektiva i roditelja donijelo bi nekoliko pomaka: Kvalitetniji rad, mnogo bolje izražavanje kreativnih i menadžerskih sposobnosti nastavnog kadra, bolju suradnju unutar kuće, bolje rezultate i što nije nije zanemarivo, jačanje sindikata, što je jedan od preduvjeta za jačanje demokratskog društva. Politika kroz ministarstva obrazovanja treba se baviti obrazovnom strategijom i kontrolom, upravo stvarima za koje ne možemo reći da postoje na pravi način.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
31.08.2009.
Autoputem i strujom protiv potrošača
Obraćamo se povodom raznih pokušaja sprječavanja razvoja lokalnih zajednica. Očito je da je postala praksa staviti privatne pojedinačne interese i interese raznih lobija i grupa ispred interesa građana. To se najbolje vidi iz primjera izgradnje autoputa i namjere za povećanjem cijena električne energije. Gradnja autoputa kroz Hercegovinu je ključna stvar za razvoj regije. Dobre komunikacije će omogućiti povećanje prometa roba, ljudi i usluga, što znači bolji život za sve. Pozivanje na nacionalni interes i odgađanje gradnje je nešto što se nikako ne smije dopustiti. Odgoda gradnje znači gubljenje novca i vremena, što je u biti stvarno ugožavanje nacionalnih interesa svih naroda koji žive u Hercegovini. Pokretanje javnih radova je možda i jedina šansa da naše društvo iziđe iz duboke krize u kojoj se našlo. Trasa koridora Vc je stvar struke i profesionalnih kompetencija, a moramo priznati da mišljenja iste nemamo priliku čuti u medijima što stvara dodatnu konfuziju i plodno tlo za razne maliverzacije. U pravilu, uvijek na štetu građana.
Zahtjevi koji dolaze od elektroprivreda u FBiH za povećanjem struje od 10% na ime povećanja naknada za korištenje hidropotencijala su suprotni interesima potrošača, svih građana. Svaki potrošač zna da poduzeća koja se bave proizvodnjom i distribucijom električne energije svake godine ostvaruju veliki profit. Plaćanje naknada općinama u kojima se koristi hidropotencijal je direktno vezana za razvoj istih. Ti bi novci morali biti utrošeni isključivo za razvojne projekte u tim općinama. Te stvari direktno utječu na kvalitetu života građana i uzimajući u obzir da su potrošači još uvijek vlasnici i elektro poduzeća i hidropotencijala u općinama u kojima žive, u njihovom je interesu da se više novca ulaže u projekte za dobrobit svih, nego da elektro poduzeća ostvaruju profit koji se gubi u bespućima silne administracije. Smanjenje profita kompanija i prebacivanje novca koji će se uložiti u općine je odlična stvar za potrošače, naravno, bez poskupljenja struje jer će se opet sve slomiti preko leđa potrošača tj. građana. Profit tih poduzeća, još uvijek naših, potrošačima ništa ne znači ako neće osjetiti boljitak njihovim poslovanjem.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
19.08.2009.
Vrijeme divljanja cijena i loše usluge
Potrošači, po definiciji, uključuju sve nas. I mene kao predsjednika SAD-a. Potrošači su najveća gospodarska skupina na koju utječe skoro svaka javna ili privatna gospodarska odluka. Oni su najvažnija skupina čiji se stavovi vrlo često ne čuju. Glas potrošača mora se čuti!
John F. Kennedy 1962. godine
Obraćamo se povodom neosnovanih povećavanja troškova života. Iako je cijena nafte na svjetskoj burzi stabilna i neznatno varira, u FBiH za razliku od RS-a dolazi do poskupljenja goriva. Cijena barela sirove nafte na svjetskom tržištu jučer se kretala oko 67,37 dolara. Na benzinskim crpkama širom RS cijena euro dizela kreće se od 1,71 do 1,80 KM, bezolovni benzin košta od 1,75 do 1,81, dok su cijene supera od 1,83 do 1,89 KM. U FBiH su te cijene veće za nekih 7-8 %. Ovo je još samo jedan primjer kako država i njeni entiteti uopće nemaju kontrolu nad tržištem i da su građani prepušteni samovolji lobija. Iako vidno osiromašena zemlja, BiH dozvoljava nesmetani rad raznim trgovačkim lancima, bankama, naftnim lobijima, koji pored smanjenja cijena na svjetskom tržištu, u našoj zemlji ostvaruju ekstra profite, postavljajući cijene koje nikako ne odgovaraju stanju u BiH. Takvo opljačkano društvo neće se moći samo pokrenuti, nego će ostati poligon za buduće pljačke i dodatno siromašenje građana BiH.
Oglašavamo se i povodom stanja u Mostaru, jednog od najskupljih gradova u BiH. I pored totalnog nefunkcioniranja grada, njegovih institucija, građani skupo plaćaju život u njemu. Grad koji nema urbanistički plan, koji ima nedovoljno razvijene kapacitete za obrazovanje, kulturu i sport nema ništa dobro ponuditi građanima. Posebno se to ogleda u turističkim i uslužnim djelatnostima. Suočeni smo sa brojnim pritužbama na lošu uslugu, nepoštivanje standarda, vrlo malo sadržaja. Naša povijesno kulturna baština često leži u neredu i nije uključena u nikakvu prezentaciju Mostara i građana koji u njemu žive. Slika koja se šalje u svijet je slika grada jalove politike, podjele i neuspjeha svake vrste. Takva slika zasigurno nije nešto što bismo poželjeli i time se ponosili. Apeliramo još jednom predstavnicima institucija odgovornih za ovo stanje, ono je već postalo neizdrživo. Pozivamo i građane da prijave svaku prevaru ili nedosljednost kada je riječ o lošim proizvodima ili uslugama.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
09.01.2009.
Potrošači u BiH se griju kao prije 100 godina
Uzimajući u obzir sva posljednja dešavanja vezano za snadbjevanjem potrošača plinom uočavamo bojne probleme i slabosti u funkcioniranju države. Jasno je da su interesi potrošača zanemareni odnosno da je primjetan nedostatak brige i dobrog gospodarenja.
Već je općepoznata stvar da BiH nema nikakve količine energenata u rezervi kako bi mogla odgovoriti na mnoge turbulencije na tržištu, a koje će se dešavati i u budućnosti. Najblaže rečeno, zabrinjava manjak odgovornosti i brige prema potrošačima, kako kućanstvima, tako i poduzetnicima. Svako povećanje cijene plaćaju isključivo potrošači, odnosno građani naše zemlje. I povrh svega, dizanjem cijene energenata automatski rastu cijene hrane, tako da i nakon pojeftinjenja „razloga“, cijene prehrambenih namirnica ostaju nepromijenjene, dok državni aparat nema nikakvih mehanizama da to spriječi. Nebriga oko gospodarenja energentima pogađa višestruko potrošače, tj. sviju nas.
Nestašica plina pogađa čitavu Europu, a mi kao građani Hercegovine možemo samo konstatirati totalnu nebrigu što se tiče grijanja. Korištenje plina kao najjeftinijeg energenta je nešto što građani i poduzetnici u Hercegovini mogu samo sanjati. Sve najave o riješenju tog pitanja su izrazito marketinškog karaktera. Građani u stambenim jedinicama su prisiljeni koristiti el. energiju za grijanje. Jasno je svakome da to nije nikakvo rješenje. Mnogo više košta a nije moguće u ovim uvjetima niti grijati čitav životni prostor, što radi cijene el. energije, što radi neodgovarajućih instalacija. U 21. stoljeću, građani u Hercegovini, u njenim urbanim dijelovima, potrošači moraju prihvatiti ponuđene uvjete, što znači, grijati samo „ognjište“, kao što su to radili naši djedovi, i to plaćati po cijeni grijanja čitavih stanova, kao što to čine drugi, što su taj problem odavno riješili. Najviše to osjećaju naši najmlađi i umirovljenici. Jedni zbog toga što trebaju prostor za igru a drugi što jednostavno ne mogu to platiti od svojih mirovina, pa čak ni minimalno zagrijavanje. Ljudi u Hercegovini čekaju zimu sa nelagodom, već dugi niz godina. Praktički, od rata, nikakvo rješenje niti ikakva strategija nije donešena po tom pitanju. Većina građana u npr. Mostaru trenutno sebi ne može priuštiti kvalitetno grijanje. A oni koji to mogu, imaju samo jednu mogućnost- najgoru. Grijanje na el. energiju koju skupo plaćaju a ne dobiju ništa. Žalosno je što niti jedna razina vlasti ne pokazuje interes za riješavanje ovog problema, iako je on egzistencijalne prirode. Nama, potrošačima to dovoljno govori. Jednostavno rečeno, iluzija je misliti da postoji netko tko vodi o nama brigu, iako smo čuli od odgovornih ljudi pohvale na svoj račun, kako se narodi u BiH znaju sami snaći.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
10.10.2008.
Izostanak edukativne strane medija stvara bolesno društvo
Prateći sva zbivanja povodom izbora i ocjene rada naših institucija moramo ustvrditi da je izostala edukativna strana medija. Čast vrlo rijetkim izuzecima, građanima nisu ponuđene nikakve debate od strane učesnika u izbornom procesu. Čitavo predizborno vrijeme, morali smo slušati jednosmjernu političku komunikaciju, tako da se stvarala situacija da svi politički subjekti imaju istu poruku. To, naravno, nije moguće, i sigurno ne ide u prilog građanima koji se trebaju odlučiti kome trebaju dati svoj glas. Građanima nije objašnjeno kakva je vrsta izbora, o kakvim ingerencijama budućih predstavnika je riječ, što sve spada u sferu lokalne uprave? Odnosi između građana i političara na lokalnom nivou su najbitniji za razvoj društva, te je prijeko potrebno te odnose valjano pojašnjavati. Čak i mnogi kandidati nisu bili upoznati s time, te su obećavali veće mirovine, zbrinjavanje stradalnika rata, promjene Ustava BiH i sl.
Vidjeli smo na djelu razne načine kupovine glasova, gdje je izostala analiza u medijima. Ili je riječ o inovativnom i uspješnom načinu vođenja izborne kampanje ili je došlo do teškog srozavanja društva i osnovnih ljudskih vrijednosti. Činjenica je da je legalno, jer državni aparat miruje, ipak, građani, potrošači javnih usluga, ostaju uskraćeni za stručna objašnjenja i javne debate. Poruke koje dolaze iz političkih stranaka građane previše ne uzbuđuje, svejedno, traže objašnjenja u vidu edukativnog djelovanja medija na svim razinama i u svim oblicima.
Pristup i tretman svakoj vijesti ili informaciji ne može i ne smije biti jednak. Ne može se imati ista distanca i isto posvetiti vremena informacijama koje dolazi od strane nevladinog sektora koje se tiču rada županijskih vlada ili informaciji o nekom kulturnom događaju subotom navečer. Izvješća CCI koja govore o kvalitetu rada županijskih vlasti u Federacijii i odnosu prema istoj, znače teško narušavanje sustava odgovornosti prema građanima, ugroženost potrošača u svakom pogledu, jednu nesigurnost i neizvjesnost. Mediji bi te informacije trebali svakodnevno približavati građanima te ih valjano objašnjavati. Jasno je da je zabava u medijima profitabilna i ona je potrebna, ali, ne smije se izgubiti niti zanemariti moć edukacije koju mediji posjeduju. Bolje iskorištavanje te vrste moći stvara iskrenije i zdravije odnose u društvu, odnose koji su nam prijeko potrebni. Umanjivanje edukativne strane medija imaju posve isti značaj kao npr. izostajanje kontrole kvalitete hrane koju konzumiramo. Krajnji učinak za potrošače je isti.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
10.09.2008.
Oglašavanje povodom ugrožavanja interesa korisnika obrazovnog sustava u HNŽ/HNK
Uzimajući u obzir sva posljednja dešavanja vezana za upis naše djece u osnovnu školu, prosvjedujemo protiv korištenja naših najmlađih u korist nejasnih i nedefiniranih političkih ciljeva. Iako je vrijeme izbora i kampanje su u tijeku, žao nam je što ne možemo čuti nikakve ideje i prijedloge koji bi učinili naš obrazovni sustav modernijim i kvalitetnijim. Potpuno je jasno da nas samo kvalitetno obrazovanje naših mladih može izvući iz ekonomske i svake druge krize. Slabljenje ionako slabog i neurednog obrazovnog sustava je izrazito loš izbor od strane političkih subjekata. Sasvim je jasno i da je riječ o unaprijed smišljenim političkim „klopkama“ da bi se ugrozila „protivnička“ strana na izborima.
Ako mislimo postati civilizirano društvo, nije prihvatljivo vući političke poteze koji će zbuniti našu djecu, promijeniti im odnos prema stjecanju znanja te zbuniti i zabrinuti njihove roditelje koji svojim radom i mukom žele osigurati kvalitetno obrazovanje svojoj djeci. Krajnje je neodgovorno od strane političkih stranaka osiguravati kratkoročne političke poene čineći pri tom dugoročne posljedice po naše đake. Po našu djecu.
Građani, roditelji, žele vidjeti pomake u pristupu obrazovanju, u poticanju istraživačkog i poduzetničkog duha, u učenju korištenja novih tehnologija i njihovim primjenama. Želimo vidjeti naše obrazovne institucije kao institucije otvorenog tipa gdje će razni stručnjaci dolaziti i širiti svoja znanja i spoznaje. Želimo vidjeti naše mlade stručnjake kao predmete interesa od strane poslovnog svijeta, ljude koji moderniziraju društvene odnose, znanost, kulturu i sport. Želimo vidjeti naše mlade ljude kao vrijednost više u modernizaciji našeg učmalog i duboko razočaranog društva. Đaci i roditelji imaju pravo na to, jer smo korisnici obrazovnog sustava i kao njegovi potrošači, imamo pravo to zahtijevati. Stoga, lijepo molimo naše političke subjekte da se uozbilje i iziđu pred ljude sa konkretnim rješenjima poboljšanja obrazovnog sustava, provodivim u praksi. Za našu dobrobit i za dobrobit naše djece.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
22.07.2008.
Oglašavanje povodom ugrožavanja interesa potrošača i potrošačkog društva (Osvrt na stanje u BiH)
Potrošači, po definiciji, uključuju sve nas. I mene kao predsjednika SAD-a. Potrošači su najveća gospodarska skupina na koju utječe skoro svaka javna ili privatna gospodarska odluka. Oni su najvažnija skupina čiji se stavovi vrlo često ne čuju. Glas potrošača mora se čuti!
John F. Kennedy 1962. godine
Svako moderno društvo se mjeri po razvijenosti infrastrukture, gradnji auto cesta, modernizaciji obrazovnog sustava, razvijenosti poljoprivrede i trgovine, po stabilnosti mirovinskog i zdravstvenog sustava...Jasno je gdje naše društvo pripada, a i dobili smo potvrdu od strane Svjetske banke koja govori da se naši gradovi, Mostar, Sarajevo, Banja Luka, nalaze na dnu ljestvice u Jugoistočnoj Europi po lakoći poslovanja. To govori mnogo kada je riječ o prizvodima i uslugama koje plaćaju potrošači u Bosni i Hercegovini, odnosno, svi njeni građani. Potrošači su svi građani koji koriste neku uslugu ili proizvod. Na probleme nailazimo u zdravstvenom i mirovinskom sustavu, postojanju monopola, sustavu obrazovanja, slabu informiranost potrošača, loše usluge u javnom sektoru, loše uvozne proizvode, opasne prehrambene artikle... itd. Građani BiH po zakonu o zaštiti potrošača, imaju pravo na izbor, sigurnost, kvalitetne informacije i slobodu pri potrošnji roba i usluga.
Zdravstvena sigurnost je uvjet razvoja svake zemlje. Zdravlje ne smije biti pitanje cijene. Država mora omogućiti besplatno liječenje svima te učiniti zdravstveni sustav dostupan svakome, bez obzira na njegovo imovinsko stanje, regionalnu ili nacionalnu pripadnost. BiH je jedna od rijetkih zemalja modernog svijeta koja nije odvojila privatnu liječničku praksu od državnog sustava zdravstva. Na taj način oni postaju konkurencija a ne kao nadogradnja jednog sustava na drugi. U pravilu ova problematika dovodi do stvaranja raznih lobija u zdravstvu te dovodi do povećanjem korupcije, što svi potrošači osjete na svojoj koži u vidu plaćanja skupih lijekova i usluga. Naravno da je i javna usluga u zdravstvu time znatno pogoršana a medicinsko osoblje s razlogom nezadovoljno.
BiH je potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU što nedvosmisleno govori o neophodnosti uspostavljanja liberizacije tržišta gdje vrijede unaprijed zadana pravila igre. Pozitivni ambijenti u poslovanju nisu još uspostavljeni te se vidi prisutnost monopola u telekomunikacijama, energetici, medijima, obrazovanju...Resursi naše zemlje, vlasništvo nas potrošača, nisu dostupni svakome po istim cijenama i uvjetima, To dovodi do maksimalnog izrabljivanja potrošača a onemogućava se razvoj, primjena novih tehnologija i usluga, a time se onemogućava upošljavanje visoko kvalificirane radne snage. Sustav pretplate na plaćanje korištenja resursa u EU lagano izumire dok se potrošači privlače jeftinijom i kvalitetnijom uslugom. Potrošači postaju sve svjesniji i žele plaćati samo ono što potroše a to im i zakon omogućava.
I laiku je jasno da zemlja sa ovako opterećenim poduzetništvom na razna davanja, preskupom, brojnom i neučinkovitom administracijom, velikim brojem umirovljenika i socijalno ugroženih, nema velike šanse za razvoj. Kratkoročna rješenja koja se iznalaze niti mogu pomoći socijalno ugroženim kategorijama niti država ima novce za to. Dugoročna rješenja kroz investiranja u prekvalifikaciju i školovanja neuposlene radne snage pada pred kratkoročnim stranačkim interesima. Ugodan život u mirovini mogu očekivati samo nositelji povlaštenih mirovina i izuzeci koji su imali sreću raditi u nekolicini dobrih tvrtki. Ostali svoje umirovljeničke dane čekaju sa zebnjom i strahom. Zaboravljamo da to već danas čeka mnoge od nas. Porezna politika, koja previše opterećuje poduzetnički sektor neće dati rezultate, te je reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava neophodna.
Sustav gospodarskih komora totalno je marginaliziran i one ne obavljaju svoju funkciju. Iako bi se iz tih institucija trebale pokrenuti glavne gospodarske inicijative i sve vrste praćenja i planiranja ekonomskog razvoja, to se ne dešava. Naše društvo kroz svoje mehanizme još nije došlo do podataka tipa: kakva radna snaga nam nedostaje, koje su mogućnosti brze prekvalifikacije i upošljavanja, kakve smjerove organizirati u visokim školskim institucijama, kakva znanja se mogu dobiti u srednjim školama i kako ih iskoristiti i sl. Naš obrazovni sustav stvara kadrove za koje nismo sigurni trebaju li nam uopće. To se dešava potpuno proizvoljno, zanemarujući potrebno ispitivanje tržišta. Naravno, sve se to financira iz džepa građana, roditelja, odnosno potrošača. Kada roditelji plaćaju školovanje svoje djece, onda je najmanje što očekuju, vrijednost njihovog znanja i unaprijed definiranu potrebu na tržištu za istim.
Obrazovni sustav u BiH je vrlo nejasan i statičan. Sa apekta zaštite potrošača, obrazovanje koje organizira i plaća država mora biti besplatno. Obrazovanje naše djece ne smije ovisiti o imovinskom stanju njihovih roditelja. U tom slučaju, krše se mnoga osnovna ljudska prava, pogotovu našim najdražima. U tranzicijskom periodu kroz koji naša zemlja prolazi, za studente se moraju osigurati studentski krediti ili zajmovi. U protivnom, studirati će samo imućni, što ne znači i najkvalitetniji studenti. U konačnici, to znači da nećemo iskoristiti sav potencijal naših mladih ljudi, iako ćemo svi skupa, bez razlike, plaćati taj isti obrazovni sustav. U zadnje vrijeme je vidljiv problem nejasnoće u valoriziranju i pozicioniranju na tržištu diploma studenata koji studiraju po „Bologni“. Njihova pozicija na tržištu rada je potpuno nejasna. To nam jasno govori o potrebi zajedničke strategije koja mora poći sa državne razine. Županije i entiteti se ne mogu sami nositi sa ovim kompleksnim problemom. Problemi sa nostrifikacijama stranih diploma jasno govore da naša zemlja nije u stanju prihvatiti tuđa znanja i dostignuća.
Javna lokalna uprava stvara svojim potrošačima velike probleme. Znakovita je česta pojava prekobrojnog i nestručnog kadra na lokalnom nivou. Tu višestruko trpi razvoj na lokalnoj razini. Brojni administrativni problemi, loše usluge općinskih odjela, urbanističke, komunalne djelatnosti stvaraju ambijent koji investitori ne trpe i naravno,izbjegavaju. Lokalnu administraciju čine ljudi, koje plaćaju građani, potrošači njihovih usluga. Živjeti u gradovima koji su najlošiji po lakoći poslovanja nije prihvatljivo. Politizacija ovih problema je neprimjerena civiliziranom svijetu, gdje se gledaju isključivo rezultati rada i posljedice istih. Svaki pojedinac, koji živi na račun potrošača BiH, direktno je odgovoran za svoj rad upravo njima. Najgore je stanje kod javnih nabava i natječaja gdje je prisutna korupcija i nejednak tretman pema ponuđačima proizvoda i usluga. Ove pojave često dovode do toga da potrošači plaćaju skuplju ili nekvalitetniju uslugu ili proizvod. Posebno treba istaknuti sprječavanje pozitivne tržišne utakmice. Sporost u radu i odlukama nema nikakvog realnog opravdanja uzimajući u obzir informatičke i komunikacijske resurse i usluge. Lokalne zajednice, a samim tim i država, moraju biti usmjerene na zdravlje, obrazovanje, zapošljavanje, razvoj i socijalnu sigurnost. Ako već državni monopol mora postojati u nekim segmentima, on mora biti na usluzi građanima, a ne biti usmjeren na stvaranje profita.
O ispravnosti proizvoda koje naša zemlja uvozi i njihovoj ispravnosti može se pričati danima. Često naši građani mogu pročitati o raznim proizvodima lošim po zdravlje koji se mogu naći na domaćem tržištu. Postoji široka lepeza tih proizvoda, od vode pa do dječjih igrački, i sve do loših usluga u ugostiteljskoj djelatnosti. Zakon o zaštiti potrošača nedvosmisleno govori da potrošači imaju pravo biti informirani o takvim proizvodima ili uslugama.. Možemo slobodno reći da je sustav kontrole i inspekcija zakazao ili nikako ne funkcionira. Svi znamo da je tržište BiH preplavljeno raznim plagijatima. Nivo kvalitetne usluge možemo naći jedino u velikim centrima koji sustavno provode internu kontrolu kvalitete usluga, međutim, to bi morala raditi i država preko svojih mehanizama.
Druga, vrlo bitna stvar je loša informiranost potrošača koji su zakinuti za informaciju o proizvodima ili uslugama koje kupuju. Trgovci moraju istaknuti o kakvom se proizvodu radi. Širenjem tih informacija i svijesti vrlo brzo ćemo doći do razvoja domaće proizvodnje, pogotovu hrane, a znamo da je poljoprivreda grana bez koje nijedna država na svijetu ne može. U protivnom, zemlja će biti potpuno ovisna o drugima i zanemarivati svoju radnu snagu i resurse. Proces započinje objavom informacija o lošim proizvodima, njihov uvoz ne možemo spriječiti, ali možemo reći građanima o kakvom se proizvodu radi, da je domaći proizvod kvalitetniji te pospješiti njegovu konzumaciju i prodaju. Prehrambeni uvozni proizvod iste kvalitete kao i domaći može biti jeftiniji, a ako se to i desi , država mora pomoći svojim subvencijama održivost njegove domaće proizvodnje, čuvati svoja radna mjesta te kvalitetno hraniti svoje građane.
Zakon o zaštiti potrošača i njegovo sprovođenje u djelo zahtijeva intervenciju države u brojnim oblastima, od ekonomije, zdravlja, prava, obrazovanja itd. Država mora pokrenuti svoje obrambene mehanizme te surađivati sa nevladinim sektorom, gospodarstvenicima i stručnjacima. Ovje je riječ o općem, zajedničkom dobru. Razina poštivanja prava svojih potrošača pozicionira jednu zemlju u odnosu na druge i čini naše živote lijepšim i jednostavnijim. Ujedno, to je jedini način da zaštiti sebe samu. Futura će se u budućnosti baviti ovom problematikom kroz medije, edukaciju, razne projekte, te Vas sve pozivamo da nam pomognete u našem radu i našoj misiji, a to je poboljšanje kvalitete življenja na ovim prostorima gdje zaštita potrošača ima veoma važnu ulogu. O našim projektima i aktivnostima vezanim za zaštitu potrošača u tekućoj i idućoj godini bit ćete blagovremeno obaviješteni.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
26.06.2008.
Otvoreno pismo udruge Futura povodom lošeg stanja u medijima
Oglašavamo se povodom lošeg stanja u medijima u Hercegovini i šire a pogotovu lošeg tumačenja istog što može dovesti do neželjenih dizanja tenzija u političke svrhe i nepotrebnog prebacivanja krivnje. Stanje na HTV-u, na HRHB , Radio postaji Mostar, te loš odnos prema kreiranju medisjkog prostora u Bosni i Hercegovini nije od jučer. Sada se tek naziru posljedice loše strategije i lošeg rada od strane političkog vodstva Hrvata u BiH. Posljedice će vjerojatno biti još i teže.
Od samih početaka stvaranja medija na hrvatskom jeziku uočene su teške greške, žestoka politička kontrola je ugušila svaku pomisao na slobodu medija i njihov neometani razvoj.
Zbog političkog egoizma i nerazumijevanja, već je ugašen jedan medij (Erotel), koji je mogao nešto predstavljati. Po svemu sudeći ni ova tri medija u Hercegovini neće naići na razumijevanje od strane političkog vodstva Hrvata, iako često, prečesto, stavljaju medije na hrvatskom jeziku u prvi plan svog političkog djelovanja.
Niti postoji politička volja, niti kompetencije u smislu poznavanja medija, ni u političkom, ni u tehničkom smislu. Jasno je da su hrvatski politički predstavnici odustali (na samom početku) od zajedničkog kreiranja Javnog servisa te u učešću kreiranja sadržaja i upravljanja istim. Rezultat je poguban.
Utjecaj na Javni servis i njegov razvoj je drastično umanjen, onemogućena je profesionalna suradnja kroz nezavisne produkcije, regionalnu suradnju i povezanost..Na Javnim servisima više i ne postoje javni natječaji u smislu kreiranja programa te je sve prepušteno raznim lobijima, što se može mirne duše nazvati kriminalom, ugrožavanjem prava na rad, ugrožavanjem prava na kvalitetno informiranje, sprječavanjem razvoja nezavisne produkcije na hrvatskom jeziku, ili bilo kojem drugom jeziku, centralizacijom, ali i sprječavanjem profesionalnog rada, generalno.
Mogućnost učešća u razvoju programa, mogućnost tržišnog takmičenja sa svojim idejama i proizvodima je svedena na nulu. S toga se, prirodno, i postavlja pitanje, tko upravlja Javnim servisom? I čija je odgovornost?
Što se tiče lokalnih i regionalnih medija u Hercegovini, ne možemo se oteti dojmu krivo plasiranih informacija. Mediji na hrvatskom jeziku u Hercegovini imaju problema kao što ih ima svaka druga grana gospodarstva ili mediji na drugim jezicima. To možemo sagledati kroz privatne medije koji funkcioniraju solidno, a neki čak vrlo dobro i korektno.
Mediji kao takvi se nalaze na zajedničkom tržištu i bilo da je riječ o privatnom ili nekom drugom vlasništvu, imaju odgovornost prema jednom podatku – procentima gledanosti ili slušanosti. I to je jedini argument iz kojeg izlaze razlozi za opravdanost postojanja na tržištu. To je i jedina stavka u smislu razvoja i profita, na kraju krajeva.
Kod ova tri hercegovačka medijska subjekta, ima nekoliko godina već, uočen je pad gledanosti i slušanosti na tržištu, što, naravno, rezultira nikakvom marketinškom potporom. Marketing raznih poduzeća i institucija traži brojke koje prikazuju što veću gledanost da bi mogli realizirati svoje marketinške i gospodarske interese, bez kojih ni jedan medij na svijetu ne može opstati.
U modernim društvima normalna je stvar da nakon pada gledanosti ili slušanosti, nadzorni odbor te menadžment medijske kuće, povuče određene poteze. U takvim situacijama je potrebno sagledati programsku viziju i realizaciju, vizualni ili audio identitet, količinu i kvalitet proizvodnje vlastitog sadržaja, modernizaciju programa i tehničkog pristupa,suradnju sa gospodarstvom, medijski utjecaj na tržištu, suradnju, distribuciju i razmjenu materijala sa drugim medijskim kućama, i tako dalje...
Zabrinjavajuća su razna tumačenja ugroženosti nacionalnih interesa, kad se uzme u obzir vrlo mala gledanost ili slušanost od strane pripadnika iste te nacije. Nacionalni interesi jesu ugroženi ali povredom prava na uspostavljenje pozitivnog ambijenta i pravnog okvira kroz koji ova tri medija mogu funkcionirati te je, itekako, ugroženo pravo građana na kvalitetno informiranje i prezentiranje.
A za to ne treba kriviti uposlene djelatnike iako je neophodan i njihov glas, kao glas struke. Oni moraju, prije svega, dobiti uputstva i plan rada od strane viših instanci. Od strane osnivača, tj. nadzornog odbora, te menadžmenta ovih medijskih kuća. Tu je stanje nepromjenljivo. Dovoljan razlog za alarm, kako u hercegovačkoj javnosti, tako i čitavoj BiH, što se tiče stanja u medijima.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
20.05.2008.
Predmet: Otvoreno pismo građanima i institucijama povodom napada na novinare RTM-a
Nije prošlo ni pet punih mjeseci ove godine a već bilježimo dvocifren broj napada na novinare u Bosni i Hercegovini. Učestali napadi na novinare, urušavanje Javnog servisa, urušavanje novinarske struke, jasni su znakovi pada imuniteta društva. Vrlo su znakovite pojave slabog angažmana institucija po ovom pitanju. Sprječavanje novinara, na bilo koji način, u obavljanju svog posla ima dalekosežne posljedice. Je li to poziv da možemo palicom udariti i policajca, vatrogasca, vozača hitne pomoći, zaprijetiti profesoru?
Društvo mora biti senzibilno kada su u pitanju ove struke čiji rad vrlo bitno utječe na kvalitet življenja u našoj zemlji. Mlak i nedovoljan angažman od strane institucija dovodi u pitanje struku, novinari se dovode u situaciju da, usljed nedovoljne potpore, traže druge načine za zadovoljavanje svojih egzistencijalnih potreba. Te pojave sigurno dovode u pitanje slobodu medija, slobodu izražavanja i kvalitetnog informiranja u našem društvu. Možemo slobodno istaći, da je odnos institucija prema medijima ozbiljno narušen, a o tome svjedoči i vrlo niska pozicija na ljestvici ljudskih prava i medijskih sloboda kada je naša zemlja u pitanju.
Jasna je stvar i da se novinari prvo moraju sami izboriti za priznanje i poštivanje u svojoj okolini, te da moraju pokazati više potpore i kolegijalnosti kad su ovakve stvari u pitanju. Razbijanje novinarske struke na tabore i političke opcije samo će doprinijeti pojedinačnoj izolaciji i uništenju svake slobodne riječi. Od institucija vlasti zahtijevamo stvaranje pozitivnog ambijenta kada su u pitanju mediji i slobodan protok informacija. To je njihova dužnost i obveza, a prvenstveno su dužni spriječiti i osuditi svaki fizički ali i verbalni nasrtaj na novinare.
Lijep pozdrav i svako dobro!
Marin Bago
Predsjednik Udruge
________________________________________________
24. travanj/april 2008.
Udruga za unapređenje kvalitete življenja Futura - Mostar…
Poštovani,
obavještavamo Vas da je Udruga za unapređenje kvalitete življenja Futura počela s radom. Utemeljenje Udruge, svojevrstan je odgovor, na trenutno nepodnošljivo stanje u oblastima koje svakodnevno prožimaju naše živote. Prije svega mislimo na probleme u oblasti medija, obrazovanja, gospodarstva, individualnih i kolektivnih ljudskih prava i europskih integracija.
Ovo su teme koje imamo namjeru obrađivati kroz naše buduće projekte, koje ćemo realizirati kroz istraživanje javnog mijenja, kreiranje kompletnih kampanja, dokumentarnim i istraživačkim tv projektima, organizaciju tematskih tribina i sl. Članovi udruge imaju značajna iskustva iz domena medija, informatike, prava, gospodarstva, obrazovanja, video produkcije i marketinga.
U vremenima koja slijede, vremenima ustavnih promjena i drugih reformi, vrlo je bitno napraviti sustav koji će biti po volji i mjeri svih građana. Naročito je važno posvetiti pozornost ispravnom razvoju medija, obrazovanja te pomno pratiti pravne i gospodarske procese. U našim aktivnostima, posebno ćemo se fokusirati na promoviranju tolerancije i suživota, među pripadnicima različitih naroda i religija i ponovnoj uspostavi povjerenja među građanima, jer samo demokratska država, snažno civilno društvo, transparentni mediji i moderno obrazovanje, mogu osigurati sretan život svakom pojedincu.
Pozivamo sve kompetentne osobe, sve ljude dobre volje, da se udružimo u naporima za ostvarenje naših programskih ciljeva..
Učlanjenje u Udrugu je dobrovoljno i besplatno, a članom može postati svaki punoljetan građanin koji prihvata programska načela i Statut Udruge.
Možete nas kontaktirat putem weba www.futura.ba ili na mail: futura@futura.ba. Hvala unaprijed!
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge