Iako će od iduće godine stupiti na snagu novi Zakon o unutarnjoj trgovini FBIH koji govori o 50% domaćih proizvoda na policama tržnih centara, stvari nisu nimalo idealne.  Informacije koje dobijamo s terena govore kako će se to poštivati. Naime, proizvođači su primorani govoriti utiho, strahujući za svoju egzistenciju i gubitak poslova. Naime, da biste uopće poslovali, pored klasičnog ugovora, morate i nešto platiti u kešu. Zasvaki artikl koji domaći proizvođač ima, morate platiti od 500 KM pa naviše. Za određeno mjesto na polici morate izdvojiti od 200 KM pa naviše. A na papiru morate potpisati da će vam roba biti plaćena za tri mjeseca pa naviše. Najčešće bude to malo duži period. Da stvar bude još gora, po saznanjima koje dobijamo od domaćih proizvođača, prilikom otvaranja određenog tržnog centra morate vašu robu dati besplatno.

Računica je jednostavna, morate platiti za svaki artikl,  platiti da vam stoji na određenom mjestu, dugo čekati na vaš novac i financirati otvaranje novog centra. Stvarno se radi o jednoj bajci, ako ste vlasnik tržnog centra. Ako ste kojim slučajem domaći proizvođač onda se radi o tržišnom paklu koji se zove Bosna i Hercegovina.  Dovoljno se samo pokušati zamisliti u njihovoj koži.  I pored svih obveza, koje se nerealno ogromne, morate plaćati reket da biste prodavali svoju robu u svojoj zemlji. Da je nekakva diktatura na sceni, pa uredu, takav režim i gotovo. Plaćati strancima ( a i domaći se brzo naviknu), koji zauzmu najbolje lokacije zaista nema nikakvog smisla. Da stvar bude još tragičnija o ovom problemu znaju svi. Svi koji imalo prate ovu materiju.

O ovim problemima se govori kad se proizvođači sastanu, kada se sastanu razne udruge,  a pouzdano znaju i nadležne institucije. Međutim, iako ova situacija traje već dugo nemamo nikakvih informacija da se nešto radi po tom pitanju. Ovo nije politika, pa da se netko može izvlačiti na nacionalne interese i puštati godinama ovaj tužni status quo. Riječ je o osnovnim djelatnostima o kojima svi ovisimo. Riječ je o domaćoj proizvodnji i regulaciji trgovine na svom terenu.  To su osnovne stvari ako mislimo sebi dobro. Nevjerovatna je sama pomisao kako si netko može dopustiti ovakvo ponašanje i biti toliko drzak da reketira proizvođače u jednoj zemlji. Zemlji u kojoj su gosti. Zemlji u kojoj im je dopušteno poslovati.  Još nevjerovatnije da im se to dopušta i tolerira.

Koji mentalni sklop morate biti pa da dozvoljavate takvo ponašanje. Nije teško zamisliti kako bi se dotična gospoda provela da posluju tako, recimo u Njemačkoj. Završio bi biznis u treptaju oka. Ili, recimo Englezima, Šveđanima...

U jadnoj i nespremnoj Bosni i Hercegovini sve je moguće. Tko god dođe, može se ponašati kako želi. Raditi što želi. Vi slavite nekakav vaš blagdan. Oni rade. Ne poštivaju ni sveca ni petka. Ne poštivaju ništa što je vaše. To nije nikakav partnerski odnos a trgovina nije ništa drugo nego to.  Posao ravnomjerno zastupljen. Vi poslujete ali i nama mora biti dobro. Jer smo ti dozvolili da radiš i da imaš profit.  Ali, to je izgleda već postalo odavno pitanje mentaliteta, onog najgoreg, podaničkog. I cijene koju drže jeftini ljudi u institucijama naše zemlje.

Futura