| Zašto trebate voljeti vlastite pogreške? |
|
|
|
| Četvrtak, 16 Lipanj 2011 10:57 |
|
U studiji koju su provela dva američka sveučilišta identificirane su dvije vrste procesa žaljenja – žaljenje zbog akcije koje se temelji na onome što se uistinu dogodilo i žaljenje mirovanja - koje se odnosi na nešto što ste mogli, a niste učinili. U anketi je 370 odraslih osoba zamoljene da detaljno rasprave o stvari zbog koje jako žale te da opišu koliko je trajala bol. Najčešće su teme bile ljubavna bol te žal zbog propusta u obrazovanju i karijeri. Žaljenje zbog ljubavi se pokazalo posebno bolno; mnogi ispitanici su izrazili žaljenje zbog propuštenih ljubavi ili veza koje nisu funkcionirale. Rezultati, objavljeni u izdavačkoj kući 'SAGE', otkrili su da je proces žaljenja zbog počinjenog u početku vrlo bolan, ali ne ostaje tako dugo kao žal zbog nečeg što nismo napravili. Također su pokazali da ljudi jače žale zbog gubitka voljene osobe nego zbog karijere. Međutim, autori studije tvrde da nas žaljenje, posebno ono zbog nečinjenja, potiče na budući uspjeh i na poduzimanje većih rizika, kako kroz isto bolno iskustvo ne bismo ponovno prolazili. Ne potiskujte bol Naime, pokušamo li potisnuti žaljenje, žrtvujemo dio naše humanosti. Raspravljajući o nalazima studije, prof. Morrison dodaje da je ključni princip regulacije žaljenja u teoriji da je bol intenzivnija ako je riječ o stvarima koje su nam osobito važne. 'Pronašli smo nekoliko primjera ovog obrasca. Žene, koje često vrednuju društvene odnose više od muškaraca, žale zbog ljubavi više od muškaraca kojima je, pak, važnija karijera pa bolnije proživljavaju pogreške na tom polju.' Iako žaljenje ponekad može imati loše posljedice po mentalno zdravlje, istraživanja pokazuju da nas žaljenje motivira na nove poboljšane aktivnosti, a time i bolje životne okolnosti. |